U našem podmorju lule nisu rijetkost upravo zbog toga što su u prošlosti bile jeftine i omiljene kod mornara koji su ih na svojim dugotrajnim putovanjima mijenjali, a stare su bacali u more

Labinski Narodni muzej dobio je vrijednu donaciju. Kustos muzeja Vedran Kos kazao je kako je ronilac Daniel Mohorović prilikom proširenja rabačke rive, prije nego što su tamo počeli građevinski radovi pronašao trideset dobro očuvanih glinenih lula za koje se procjenjuje da su 200 do 400 godina stare.

U dogovoru s djelatnicima labinskog Muzeja bile su pohranjene u slatku vodu zbog desalinizacija nakon čega je slijedilo dugotrajno sušenje. Kos je kazao kako će glinene lule nakon daljnjeg čišćenja, dokumentiranja i evidentiranje pronaći svoje mjesto u bogatoj zbirci labinskog muzeja.

U našem podmorju lule nisu rijetkost upravo zbog toga što su u prošlosti bile jeftine i omiljene kod mornara koji su ih na svojim dugotrajnim putovanjima mijenjali, a stare su bacali u more.

Najčešći tip lula pronađenih na sjevernom Jadranu proizveden je u talijanskom mjestu Chioggia, gdje se nalazilo šest radionica s dnevnom proizvodnjom od čak 11 tisuća lula.

Osim ovih, na Jadranu se pronalaze i lule iz Engleske, Turske i Austrije. Prema trenutnim saznanjima, jedina radionica lula u Hrvatskoj bila je smještena u selu Zelovo kraj Sinja.

Prve europske lule počele su se proizvoditi u Engleskoj oko 1570., a do početka 17. stoljeća pojavile su se u većini europskih trgovačkih središta.

Budući da su se lule proizvodile u velikom broju, bile su relativno jeftine i brzo su se lomile pa su ih mornari, koji su redovito uz vrećicu duhana u džepu nosili i lulu, nakon oštećenja jednostavno bacali u more te su one relativno čest nalaz u našem podmorju.