U suvremenoj ali još uvijek zatvorenoj i ograničenoj sredini postkomunističke Rusije, pratimo živote dviju obitelji i njihove sudbine jednako surove i teške kao i vječna ruska zima koja ih okružuje

U Hrvatskoj kazališnoj kući Zadar, sinoć je odigrana hvaljena predstava GKD Gavelle 'Četvrta sestra', u režiji Same M. Streleca.

U suvremenoj ali još uvijek zatvorenoj i ograničenoj sredini postkomunističke Rusije, pratimo živote dviju obitelji i njihove sudbine jednako surove i teške kao i vječna ruska zima koja ih okružuje.

Tri sestre - Vjera (Jelena Miholjević), naizgled dobro situirana sigurnim poslom tajnice političara, kojemu je ujedno i ljubavnica, Katja (Bojana Gregorić Vejzović), koja je završila studij prava, ali radi u cirkusu i hrani tigrove, te Tanja (Nataša Janjić), školarka koju je otac prisilio na satove baleta u nadi kako će postati velika ruska balerina, no ona je za to potpuno netalentirana, žive svoje obične male ruske živote, s vjerom u Pravdu i Majku Rusiju. I sa svakodnevnom čašicom / bocom votke.

Njihov otac, umirovljeni general ruske armije Ivan Petrovič (Ivica Vidović), potpuno je rezigniran i zapušten, a smiraj života lakše podnosi s bocom votke u njedrima i u razgovorima s propalom, napola ludom susjedom i ženom svog ratnog druga, Akulinom Ivanovnom (Dubravka Miletić). Njezin sin Kostja (Hrvoje Klobučar), stereotipni je ruski mafijaš i švercer oružjem, vječno s glavom u torbi, a u kojeg je pak zaljubljena najmlađa od triju sestara - Tanja.

I svi oni, osim staroga generala i njegove drugarice po votki, žele pobjeći u Ameriku. No to nikako da im pođe za rukom.

Njihova 'četvrta' pak sestra (Nenad Cvetko) ustvari nije sestra, već brat i to usvojeni, no njemu, to jest njoj, jedinoj je uspjelo poći za rukom da kroči na američko tlo, i to dva puta. I nije mu/joj se svidjelo.

Spomenimo još i to da je publiku dobro prodrmalo nekoliko rafala iz kalašnjikova, gola stražnjica Hrvoja Klobučara, 'bučni' seks u mraku i dijeljenje letaka za kupnju ruskih pancirki.

Za kraj, nije potrebno ulaziti u ostale detalje, već samo reći kako je zaista riječ o vrhunskom spoju fenomenalne glume i izvrsnog scenarija, kojega zaista vrijedi pogledati. Stoga i ne čudi kako je i posljednje mjesto u Hrvatskoj kazališnoj kući sinoć bilo ispunjeno.