Svoj talent za kiparstvo objašnjava genima - svi njegovi preci s očeve strane bili su zlatari u Hercegovini

Sretan sam što su moja ključna djela ostala sačuvana i moći će se vidjeti na retrospektivi. Nisam ih htio nikada prodavati pa čak niti vrlo poznatim muzejima jer sam smatrao da ona moraju ostati u prostoru, odnosno gradu u kojem sam živio i radio, u Zagrebu.

Tim je riječima naš istaknuti kipar Dušan Džamonja ukratko dao naslutiti što će od 19. listopada javnost moći vidjeti na njegovoj retrospektivi u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Jasna je i umjetnikova poruka da i dalje računa na grad kojem je odlučio ostaviti svoja, kako smatra, najvažnija, kapitalna djela nastala u proteklih šezdeset godina. Džamonjina donacija Zagrebu od ukupno 370 radova, među kojima su skulpture, crteži i projekti čini naime postav njegove retrospektivne izložbe.

Još je početkom osamdesetih godina u tadašnjem Muzejskom prostoru predstavio »Prijedlog donacije gradu Zagrebu«, izložbu koja je na neki način po konceptu korespondirala s retrospektivom u MUO-u. No , od tada je prošlo tridesetak godina i Džamonjina se donacija s vremenom znatno proširila.

 

Prisjećajući se svojih najranijih djela među kojima će neka biti izložena na retrospektivi, Džamonja spominje »Portret tete Fanije«, sestre njegove majke koju je u mladosti najviše volio portretirati.»Bila je Makedonka, lijepa žena, cijeli život sama i nije imala djece, pa je nas, mene i braću voljela kao svoju vlastitu. Nakon što smo se preselili u Zagreb znali smo i po godinu dana boraviti kod nje«, sjeća se Džamonja svog prvog i omiljenog modela.

U izboru iz donacije našao se i kiparov »Autoportret u plavoj olovci« koji je napravio s devetnaest godina. Iako je oduvijek znao da će biti umjetnik, to da postane kipar »odlučio« je jednom zgodom njegov otac, profesor filozofije i pedagogije koji se školovao na Sorbonni, otkriva Džamonja.

»Imao sam tada sedam godina i iz očeve biblioteke uzeo sam gipsanu bistu Dostojevskog s namjerom da je malo 'popravim' pomoću kuhinjskog noža. Kad sam se približio uhu Dostojevskog, pojavio se moj otac na vratima. Uplašio sam se da ću dobiti batine, no on je bez riječi izašao. Za vrijeme ručka kad je cijela obitelj bila na okupu, ponosno je izjavio: 'Duško će biti kipar' ne skrivajući radost da mu jedno dijete ima dar za umjetnost«, priča Džamonja. Unatoč toj doista ranoj spoznaji da će krenuti u kiparske vode, prvu je skulpturu napravio tek u trinaestoj godini kad je došao do gline; bila je to glava Homera kakvu je vidio u školskoj čitanci. Na njegovu vlastitu odluku da postane kipar utjecalo je djelo Ivana Meštrovića kojem se divio, što je uvijek naglašavao.

»Mislim na njegovu fazu dok je bio iskonski skulptor i obrađivao drvo, na religiozni ciklus, Raspeća, Kosovski ciklus, udovice - iz njih izbija snaga«, kaže Džamonja o jednom od svojih velikih uzora uz Henryja Moorea, Brancusija, staru egipatsku i sirijsku skulpturu.

Svoj talent za kiparstvo objašnjava genima - svi njegovi preci s očeve strane bili su zlatari u Hercegovini.

Od ostalih djela koja su odabrana za retrospektivni prikaz Džamonja izdvaja tzv. Portale. Jedan od prvih Portala nastao je sedamdesetih godina i više podsjeća na reljef od čavala nego na skulpturu. Ideja da počne raditi portale javila mu se nakon što je šezdesetih kupio ruševnu kuću u Vrsaru, koja je danas, kao što je poznato, pretvorena u Park skulptura.

Prvo što je napravio kad je odlučio obnoviti staru kuću, od koje su ipak sačuvana mjesta gdje su nekad bili vrata i prozori, bio je crtež s prikazom ulaznih vrata - iz toga je nastao reljef vrata u drvu. Bio je vođen idejom, kaže, da vrata moraju personificirati osobu koja živi u kući.

Džamonja je tijekom godina postao poznat po svojim skulpturama u obliku jaja - »ritmičkim varijacijama bez završetka«, te »monoelementima koji se ponavljaju stvarajući različite kombinacije« za koje je inspiraciju pronašao u glazbi. »Smatrao sam ako se od sedam nota može napraviti simfonija, zašto se od sedam elemenata ne bi napravile prostorne varijante. Došao sam tako postepeno do samo jedne note.«

Posljednjih godina svoj je interes usmjerio i prema arhitekturi koja ga je oduvijek zanimala. Džamonja je tako sudjelovao i na natječaju za Zračnu luku Zagreb, a od brojnih projekta ističe se onaj za riječku džamiju koja će uskoro biti podignuta prema njegovoj zamisli.

»Danas je u modi arhitektura koju nazivaju skulpturom. Ja radim projekte, skulpturu kao arhitekturu - to je bitna razlika jer ostajem skulptor od početka do kraja«, objašnjava Džamonja svoj interes za arhitekturu. Kada je riječ o njegovim arhitektonskim rješenjima, na izložbi će biti predstavljen i projekt za džamiju u Bagdadu, bolnicu u Ammanu i neboder u Dubaiju.

Izložba »Dušan Džamonja: retrospektiva, donacija Gradu Zagrebu« bit će otvorena do 16. studenoga u Muzeju za umjetnost i obrt.