Pitanje koje se javilo s pojavom prvih digitalnih ili elektroničkih literarnih sadržaja je bilo "Da li je to uopće knjiga?"

Danas je u GKZD održano zanimljivo predavanje pod nazivom "E-knjiga i digitalna knjižnica". Predavačica je bila prof.dr. Daniela Živković, profesorica na Odjelu za informacijske znanosti FFZG.

Pitanje koje se javilo s pojavom prvih digitalnih ili elektroničkih literarnih sadržaja je bilo "Da li je to uopće knjiga?". UNESCO-ova definicija knjige je da je to "neperiodična publikacija najmanje 49 stranica objavljena u određenoj zemlji dostupna javnosti". Definicija digitalne knjižnice kaže da je to "elektronički fond informacija kojima se može pristupiti putem baza podataka".

Ako u svojim počecima takvi sadržaji nisu bili smatrani knjigama, s vremenom je nadležna znanost počela prihvaćati realnost. Značajan korak se dogodio 1998. kada je jedno elektronično izdanje bilo kandidat za prestižnu nagradu Booker. Ipak nagrada je otišla tiskanom djelu.

Na čuvenom frankfurtskom sajmu elektronička su dobile veliku pozornost 2001. godine, a situacija se nepovratno promijenila 2004. kada je Google objavio da počinje s digitalizacijom knjižnih fondova nekoliko velikih i uglednih knjižnica. Dotad su elektronička izdanja tiskanih knjiga dobivala ISBN (International standard book number) matičnih izdanja, no realnost bila da dobiju nove, posebne ISBN-ove.

S tom promjenom, knjižničari su se našli u situaciji da moraju biti posrednici između novih tehnologija i sadržaja te korisnika. Kako elektroničke knjige osim slika i slova mogu sadržavati i druge vrste reprodukcije donesena ja međunarodna definicija elektroničke knjige koja je "jedna ili više računalnih datoteka omeđenog sadržaja objavljenog na mreži, na CD-u i DVD-u (tekst, slika, zvuk, veze sa srodnim mrežnim stranicama, programi za izmjene i dopune)".

To je dalo impuls osobama i firmama da se bave digitalizacijom, a neka od najvećih imena u tom poslu su Guttenberg, Netlibrary.com i Google. Pojavilo se pitanje zaštite prava nakladnika i autora koja je trebalo uskladiti sa pravom na slobodan pristup informacijama.U Hrvatskoj to pitanje regulira Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima.

Elektronička knjiga je danas brz izvor informacija i ekonomičan oblik pohrane i distribucije sadržaja, no mana mu je što nije ugodan za dugotrajno čitanje.