Netko se dosjetio složiti listu onih knjiga koje ne bismo trebali pročitati. Ni u kom slučaju. A radi se o svjetskim klasicima!

Ne postoji područje koje nije izbrušeno, ispolirano, detaljno analizirano, da bi rezultat svega bila nekakva ljestvica. Lista, popis, kako god. Greatest glam-rock hits. Top lista nerješenih zagonetki. Forbesova lista bogatuna. Popis najljepših glumaca. Najbolji svjetski hoteli.

"O ukusima se ne raspravlja", svi imamo omiljene bendove, filmove, najdraže pisce, slikare, glumce... Volimo raspravljati o ukusima, zar ne? Manija slaganja kojekakvih "naj" lista živi vječno.

A knjige? Prošle su i još uvik prolaze kroz najstrože i najluđe filtere. Najprodavanije. Antologijske. Najčitanije. Naj ovo, naj ono.

Netko se dosjetio složiti listu onih knjiga koje ne bismo trebali pročitati. Ni u kom slučaju. A radi se o svjetskim klasicima!

Taj netko je britanski TV-producent, Richard Wilson. Svoje otkačeno djelo "101 stvar koju ne učiniti prije smrti" upotpunio je popisom knjiga koje "ni par minuta prije smrti" ne bismo trebali uzeti u ruke.

Na poziciji broj deset Wilson je smjestio Joyceovog Uliksa. Kaže da nema osobe koja je taj roman pročitala do kraja. Ona koja jest, vjerojatno je završila na infuziji.

Tolkienovi vjerni obožavatelji, molim jedan duuuboki udah! Gospodar prstenova za Wilsona je tek zgodan darkerski accessoar. Ljubitelji Gandalfa su posebna vrsta, čudnog ukusa u glazbi, odjeći i pogledu na svijet.

Kome zvone zvona osmog mjesta? Na prvi pogled, stil Ernesta Hemingwaya impresionira, kaže Wilson. Jednostavne rečenice. Slabašni opisi. No, djelo ubrzo postane suho i dosadnjikavo, nalik samom Hemingwayu - opsjednutom borbama bikova, pištoljima, boksom i uzaludnim ribolovom.

Sretnu sedmicu Wilson je poklonio Traganju za izgubljenim vremenom Marcela Prousta. Svog djetinjstva Wilson se prisjeća gledanjem fotografija, a ne grickanjem keksića.

Čovjek sa kockicama Luke Rhinehart našao se na šestom mjestu. Kontroverzna, čudna priča o psihijatru čije životne odluke određuju bačene kockice. Wilson se zgraža nad morbidnim idejama kojih u romanu ne fali.

Na petom je mjestu Thompsonov Strah i ogavnost u Las Vegasu, turoban prikaz ušlagiranih avantura, uništavanja hotelskih soba i terora nad lokalnim stanovništvom.

Četvrto mjesto pripalo je Naomi Wolf i Mitu o ljepoti. Wilson kaže da je ovaj roman tek prikaz opsesije ljepšeg spola da bude još ljepši, što predstavlja nemilosrdni pritisak za krhka ženska stvorenja. I to je otprilike to.

Za Tolstojev Rat i mir Wilson daje komentar: «predugo, ali STVARNO predugo».

 

Homerova Ilijada, noćna mora svih srednjoškolaca, ponosno drži drugo mjesto. Wilsonu je i sama ideja kulturološke zakinutosti ukoliko je niste pročitali - smiješna! «Ilijada je jedna od najdosadnijih knjiga ikada napisanih. Ona nije samo dosadna knjiga, ona je duga dosadna epska pjesma», tvrdi Wilson.

A na prvom mjestu... TA-DAA! Lady Jane Austen! Wilson je pokušao čitati Ponos i predrasude, ali ništa se ne događa prvih 50 stranica, tako da je s grižnjom savjesti odustao. Osim toga likovi govore nerazumljivim jezikom.

Na Wilsonovu listu mnogi su žestoko reagirali. Kao, nije u redu tako popljuvati neka od najvećih djela svjetske književnosti. Ne moramo se u svemu složiti s Wilsonovim šarmantnim, ironičnim komentarima. Ipak se usudio hrabro objaviti ono što mnogi zaista misle.