Krađe umjetnina svojevrsni su kriminalni evergrin, a najnovija pljačka u Berlinu pokazala je da se igra nastavlja

Amatersko skrivanje slike pod kaput, maskiranje u policijske službenike i vratolomno penjanje na krovove muzeja, samo su neki od načina na koje su najslavnija umjetnička djela završavala u rukama kradljivaca. Krađe umjetnina svojevrsni su kriminalni evergrin, a najnovija pljačka u Berlinu pokazala je da se igra nastavlja.

Više od 30 umjetničkih djela, uključujući i radove 'Nu au rocking chair' Henrija Matissea i 'Profil au Fond Noir' Pabla Picassa, ukradeno je iz berlinske Fasanengalerie u vrijeme praznika Nove godine. Kriminalci su žrtvovali novogodišnje slavlje i nesmetano iz galerije iznijeli mnogobrojna djela. No najnovija pljačka tek je sitna riba u moru velikih pljački zabilježenih u prethodnim vremenima.

Povratak Mona Lise u Italiju

Jedna od najzanimljivijih svakako je krađa Mona Lise Leonarda da Vincija. Vlasnica zagonetnog osmijeha još je zagonetnije nestala sa zida pariškog muzeja Louvre u kolovozu 1911. Uvjereni da je pomisao na krađu jednog takvog djela apsurdna, zaposlenici muzeja tek dan nakon pljačke na mjestu slike uočili su prazninu.

Nove teorije zavjere, poput one da je Mona Lisa zapravo oštećena pri održavanju te se muzej skriva iza priče o pljački, pojavljivale su se iz dana u dan. Ipak, nakon dvije godine uspješnog skrivanja, lopov se sam odao. Shvativši da ne može živjeti samo od Mona Lisine ljepote, kradljivac Vincente Peruggio sliku je pokušao prodati muzeju u Firenci, te tako dospio u ruke policije.

Suprotno očekivanjima, pokazalo se da je pljačka sasvim jednostavno izvedena. Peruggio je 1908. bio zaposlen u Louvreu, a kako je mnogim zaštitarima bio poznat, nisu ga posebno pregledavali te je sliku sakrio pod kaput. Čin je pokušao opravdati domoljubljem i ljutnjom što talijansko umjetničko djelo zbog Napoleonovih osvajanja pripada Francuskoj.

Kada je 1961. američki kolekcionar Charles Wrightsman na aukciji kupio Goyin 'Portret vojvode od Wellingtona' i želio ga prebaciti u svoju prekooceansku rezidenciju,

Engleska se digla na noge. Vlada je pod pritiskom javnosti Wrightsmanu isplatila novac, a djelo svečano postavila u Nacionalnoj galeriji. Samo tri tjedna po izlaganju, ukrao ga je umirovljenik Kempton Bunton. Saznavši informaciju da je rano ujutro alarm u galeriji isključen zbog čišćenja, bez mnogo muke otuđio je djelo. Agenciji Reuters uputio je anonimni zahtjev u kojemu je za povratak djela od britanske vlade tražio da istu svotu uplati u dobrotvorni fond koji bi stanovnike lošeg imovinskog statusa oslobodio plaćanja televizijske pretplate, jer se i sam nalazio u toj skupini. Zahtjev je odbijen, a Benton je 1965. otkrio gdje se slika nalazi, te se par tjedana nakon toga dobrovoljno prijavio policiji. Zbog zločina je odležao tri mjeseca.

Druga velika krađa koja je uznemirila kraljevski otok dogodila se u muzeju Ashmolean u Oxfordu 1999. u vrijeme novogodišnjeg slavlja. Lopov je iz muzeja otuđio Cezanneov rad 'Pogled na Auvers-sur-Oise', a za cijeli zahvat mu je trebalo samo nekoliko minuta, naveo je na svojim stranicama FBI-jev tim specijaliziran za umjetnine.

FBI već 40 godina u suradnji s Interpolom uzaludno traga i za radom 'Rođenje' talijanskog slikara Caravaggija. U listopadu 1969, dvojica lopova izrezala su sliku iz okvira u muzeju San Lorenzo u Palermu. Stručnjaci su procijenili da je riječ o krađi djela vrijednog oko 20 milijuna dolara.

Osim navedenih, snage zakona nemaju sreće ni s rješavanjem najveće američke pljačke umjetnina koja se dogodila 1990. u bostonskom muzeju Isabella Stewart Gardner. Kreativni lopovi prerušeni u policijske službenike iz muzeja su uzeli 12 slika među kojima tri Rembrandtova rada, pet Degasovih slika, Vermeera i Maneta, ukupne vrijednosti od oko 300 milijuna dolara.

Van Gogh omiljena meta

Osim mimikrije i dobrog tempiranja svojih kriminalnih remek-djela, pljačkaši na umu imaju i redovito skeniranje stanja na legalnom tržištu umjetnina. Tako su mnoge pljačke uslijedile samo par tjedana nakon objavljivanja podataka o cijenama koje postižu određeni radovi. Nekoliko godina zaredom londonska aukcijska kuća Sotheby's izvještavala je o traženosti Van Goghovih radova. Sukladno tome, rastao je i interes lopova.

Jedan od pohoda na najskupljeg Nizozemca dogodio se u prosincu 2002. kada se zločinački dvojac odlučio za metodu javne pljačke. Koristeći ljestve uspeli su se na krov muzeja Vincent Van Gogh u Amsterdamu i ušli u muzej kroz krovni prozor. Za nekoliko minuta ukrali su 'Pogled na more kod Scheveningena' i 'Kongregaciju u odlasku' vrijedna oko 30 milijuna dolara. Iako su godinu poslije zatvoreni, za djelima se još traga.

 Iz muzeja Stedelijk 1991. ukradeno je čak 20 Van Goghovih radova čija je ukupna vrijednost neprocijenjiva. Iako najveća, ova nizozemska pljačka je u anale ušla zbog brzine rješavanja. Naime, djela su vraćena nakon samo jednoga sata. Gramzljivi kvartet odali su mnogobrojni tragovi poput vrećica od hrane koje za sobom nisu stigli počistiti.

Iako u pravilu kradljivci najčešće djeluju kada se muzej isprazni i izbjegavaju konfrontacije, u kolovozu 2004. Munchov Muzej u Oslu opljačkan je tijekom oružane pljačke. Zamaskirani pljačkaši naoružani strojnicama iz muzeja u kojemu se nalazilo stotinjak ljudi ukrali su Munchovu 'Madonu' i verziju remek-djela 'Vrisak', vrijedne oko 175 milijuna dolara. Kao 'master mind' teatralne operacije osuđen je šahist David Toska, a djela su vraćena dvije godine kasnije.

U Hrvatskoj problem krivotvorina

Za razliku od svjetskih primjera, stanje u Hrvatskoj je mnogo mirnije, tvrdi policija. 'Kod nas umjetnine najčešće kradu laici koji nisu upoznati s njihovom vrijednošću, te se često događa da u ateljeu netaknuto ostave skupocjeno djelo jer se vode nasumičnim odabirom', izjavio je Josip Vrbić, inspektor Odjela organiziranog kriminaliteta.

Od najvećih domaćih pljački slika izdvojio je krađu 'Bogorodice s djetetom' iz splitskog Restauratorskog odjela 1994. Vrijednost Bogorodice procijenjena je između 50 do 300 tisuća eura i za njom policija još traga. Jednom od većih Vrbić smatra i krađu 82 djela Slavka Stolnika iz njegova doma u Donjoj Voči koja se dogodila prije 12 godina.

'Djela nekog umjetnika intenzivnije nestaju u vrijeme kada trebaju postati državno vlasništvo, za što su najčešće krivi potomci autora', prenosi iskustvo hrvatske policije inspektor Vrbić te dodaje da su najčešća meta lopova privatni stanovi i galerije. Među posljednjim krađama tog tipa je pustošenje ateljea Vasilija Jordana i supruge Dragice Cvek Jordan pri kojoj su otuđeni radovi u vrijednosti od 200.000 kuna.

Nadalje, Vrbić ističe da su velik problem krivotvorine, dok za razvijenost crnog tržišta umjetnina tvrdi da je slaba. Hrvatska nema specijalizirani tim za bavljenje krađama umjetnina, no u posljednjih osam godina, ističu iz MUP-a, zabilježen je zamjetan opadajući trend krađi. 'Za razliku od svjetskog prosjeka koji takve zločine uspješno rješava u samo 10 posto slučajeva, naša policija to čini s pedesetpostotnim uspjehom ponajviše zaslugom suradnje s Interpolom, dobrom centralizacijom i uvođenjem internetske evidencije ukradenih djela', naglasio je inspektor.