Pitanje koje se neizbježno javlja kada je riječ o ženskim autorima obilježilo je i ovu književnu večer

Knjižara V.B.Z. jučer je u svojim prostorijama upriličila književnu večer predstavljanjem književnog djela 'Domnana i bijele ovce' dr. Helene Peričić, istaknute sveučilišne profesorice i autorice proznih i dramskih djela, kazališnih kritika i znanstvenih radova.

'Domnana i bijele ovce - priče o skr(u)šenosti' djelo je malog opsega, ali izuzetne vrijednosti. Izdano je u nakladi Društva hrvatskih književnika 2007. godine.
O zbirci priča govorili su Goran Bujić, književni kritičar, i Edo Popović, književnik.

Bujić je istaknuo osnovni element koji gradi svaku priču, a to je par; bilo da se radi o supružnicima, ljubavnicima ili majci i kćeri. U središtu promatranja njihovi su intimni dijalozi, putem kojih autorica ironizira međuljudske odnose. Spomenuo je osobitost tzv. 'SMS priče', kao sasvim svježe književne forme, završavajući svoj osvrt smještanjem zbirke na sam vrh suvremene zadarske književne produkcije.

Posjetiteljima promocije obratila se i spisateljica, skromno se ograđujući od pretenzija za veličinom jednog Camusa ili Kafke. Priče u kojima se dr. Peričić igrala formom nastale su u razdoblju od petnaestak godina. Mnoge od njih predstavljaju spisateljičin pokušaj doticaja postmodernističke proze, a neke su konvencionalnije formom i značenjem.

Svojim minimalističkim stilom, iznimno bogat duhom i karizmom, kao i izoštrenim smislom za ironiju, Edo Popović legitimni je domaći baštinik urbane melankolije poput Carvera, Waitsa ili Austera. Kao i Bujić, istaknuo je literarnu vrijednost teksta, gotovo obrnuto proporcionalnu dimenzijama zbirke.

Osvrnuo se na hiperprodukciju koja danas vlada hrvatskom književnom scenom, zbog čega zaista sve i svašta prolazi kao 'književno djelo'. Ljubitelj sažetosti, Popović smatra kako je autorica uspjela sa što manje riječi kazati mnogo.

Pitanje koje se neizbježno javlja kada je riječ o ženskim autorima obilježilo je i ovu književnu večer. Dr. Perinčić kazala je kako nastoji pobjeći od etikete 'ženskog pisma', uvlačeći u diskurs ironiju i manjak sentimentalnosti. Njene junakinje su emocionalne gubitnice.

Književna večer zaokružena je pretpostavkom o 'bespolnom' tekstu, oko čega su se složili i predstavljači i spisateljica, ne poričući deplasiranost ženskog literarnog izričaja kroz povijest.