Predstava ostavila solidan dojam

Büchner je svoju dramu napisao inspiriran stvarnom životnom pričom leipzigškog vlasuljara i kasnije vojnika Johanna Christiana Woyzecka, koji je 1821., u napadu ljubomore, ubio udovicu Christiane Woost, s kojom je živio, te je zbog toga kasnije pogubljen odrubljivanjem glave.

Büchner je tekst vjerojatno počeo pisati negdje između lipnja i rujna 1836., no nije ga dovršio do trenutka vlastite smrti, u veljači 1837.

Tekst je prvi put objavljen 1879., no u značajno prerađenoj verziji Karla Emila Franzosa. Praizveden je 8. studenog 1913. na sceni Residenztheatera, Munchenu

Woyzeck je drama koja je anticipirala ne samo nove scenske trendove, poput fragmentarne dramaturgije ili luzera u središtu dramskog interesa, nego i društvenu situaciju suvremenosti u kojoj čovjek kao subjekt postaje sasvim nebitan, transformiran u puki objekt društvenog eksperimenta, marionetu kojom se igraju veliki igrači.

Woyzeck, obični, zaljubljeni vojnik, jedan je od prvih anti-junaka koji se pojavio na pozornici u ulozi protagonista, uzevši tako mjesto herojima i povijesnim licima koja su do tada dominirala svjetskim pozornicama. Na sceni se konačno pojavio običan čovjek, čime nestaje patos i tragična veličina junaka koji patetično strada i umire za više ideale, govoreći nerazumljivim jezikom. Scenu osvaja mali i naizgled sasvim nevažan čovjek, bez ikakve povijesne vrijednosti, zapravo tako sličan nama u publici.

Novo kazalište Woyzeckom dobiva suvremenu tragediju i uspostavlja dotad nepoznat, a tako bolan osjećaj suvremenog svijeta i manipuliranog pojedinca u njemu.

On u središte priče stavlja vojnika u njemačkoj provinciji koji kako bi prehranio ljubavnicu Marie i njihovo dijete pristaje biti dijelom eksperimenata izvjesnog Liječnika, točnije ´eksperimentalne dijete´. U tu svrhu pristane konzumirati isključivo grašak zbog čega gubi razum i počinje imati apokaliptične vizije. Istovremeno ga ostavlja i Marie (mlada glumica Petra Cicvarić) okrećući se prema šefu vojne limene glazbe, Tamburmajoru (Goran Koši).

Izbezumljen, glavni junak priče - Woyzeck (Igor Golub), na koncu ubija svoju ljubavnicu, a i sam skonča tragično. U ostalim ulogama pojavili su se: Blanka Bart, Biserka Vrbenski, Snježana Lančić-Prpić, Vlasta Golub, Draško Zidar, Mijo Pavelko, Antun Vrbenski, i Mladen Kovačić , kostimograf je Leo Kulaš, a dramaturg Jasen Boko.

Zadarska publika je mogla vidjeti jednu dobru predstavu ali zahvaljujući nekim likovima koji i nisu bili baš uvjerljivi svojim načinom igre, predstava je izgubila na sveukupnom umjetničkom dojmu i kvaliteti. Ovo je i prva takva predstava koju virovitičko kazalište u ovakvoj koncepciji, pristupu i načinu igre uopće igra, i gdje ju je uvrstilo na repertoar.

Predstavu "Woyzeck" režirao je Samo M. Strelec iz Ptuja. Studij kazališne i radio režije završio je 1991. godine na Ljubljanskoj "Akademiji za gledališče, radio, film in televizijo".Studirao je i na Visokoj školi za glumačku umjetnost Ernst Busch u Berlinu kod profesora Hartmuta Lorenza i Horsta Hawermanna. Poznat je i po režijama u kazalištima diljem Hrvatske.