Zbirka starih fotografija nastajala je i premještanjem iz ureda Namjesništva koje je početkom 20. st. odvajalo znatna sredstva za kupnju vrijednih knjiga, grafičkih i fotografskih albuma

U povodu Međunarodnog dana Arhiva u izložbenoj dvorani Državnog arhiva u Zadru, od 9. do 19. lipnja biti će otvorena izložba "Fotografije u Arhivu".

Formiranje zbirke fotografija u Državnom arhivu u Zadru počelo je u drugoj polovini 19. stoljeća kada je Arhiv bio u sastavu Dalmatinskog namjesništva. Fotografije su bile dio arhivskih fondova kao portreti osoba, slike kulturno-povijesnih spomenika, crkava i drugih građevina, ilustracije događaja i zbivanja u Zadru i Dalmaciji. Tako se postupno oblikovala zbirka u Knjižnici Dalmatinskog namjesništva. Ta stara Knjižnica danas je u sastavu knjižnice Državnog arhiva.

Zbirka starih fotografija nastajala je i premještanjem iz ureda Namjesništva koje je početkom 20. st. odvajalo znatna sredstva za kupnju vrijednih knjiga, grafičkih i fotografskih albuma. Najveći broj fotografija odnosi se na Zadar i zadarske autore.

Prvi putujući dagerotipisti spominju se u zadarskim novinama već oko 1840. godine. Prvi fotografski atelijer otvorio je ljekarnik Josip Brčić (1835-1895.), najkasnije 1855. godine. U Arhivu je sačuvana jedna fotografija (Gospodin s bakenbartima i leptir-kravatom) koju je, prema nekim indicijama, snimio Josip Brčić na samom početku rada.

Početkom šezdesetih godina u Zadar je došao fotograf Franz Laforest (1838.-1911.) iz Trsta. Jedno vrijeme radio je u Zadru, krajem šezdesetih u Šibeniku, sedamdesetih u Splitu, osamdesetih u Mostaru, a onda u Kotoru do kraja života. U Arhivu se nalaze njegove fotografije splitskog Peristila i veduta Prčnja u Boki Kotorskoj.
Iste godine kada je Brčić zatvorio svoj atelijer, pojavio se u Zadru novi fotograf, ljekarnik i kemičar Nikola Andrović (1824.-1895.) iz Herceg Novog. Poznati su njegovi portreti narodnjaka nakon pobjede na izborima za Dalmatinski sabor 1870. godine. Dvije fotografije pod naslovom Dalmatinski sabor 1870. sadrže portrete ukomponirane u oval ukrašen vinjetama. Krajem ljeta 1874. godine pridružuje mu se Giuseppe Marco Goldstein (1843.-1930). Njih dvojica izradili su Album svjetlopisni... putovanja Nj. Vel. Cara Kralja Frane Josipa I. kroz Dalamaciu, o putovanju cara po Dalmaciji 1875. godine. Album sadrži 24 reportažne fotografije dalmatinskih gradova: Zadra, Šibenika, Splita, Sinja, Omiša, Hvara, Dubrovnika, Kotora i Risana, svečanosti dočeka cara, alkarskog nadmetanja, porinuća broda u Gružu, slapova Krke i vedute Perasta. Svaku sliku prati tekst na hrvatskome, talijanskom i njemačkom jeziku. Sačuvane su i fotografije koje prikazuju radove na dogradnji Namjesničke palače u Zadru do 1875. godine, koje bi se mogle pripisati Androviću jer su snimljene iz smjera njegova atelijera.

„Fotograf i živopisar" Giorgio Knežević djelovao je u Zadru od sredine 1872. do ljeta 1873. godine. U Arhivu se nalaze tri njegova portreta nepoznatih osoba.

Fotograf Tomaso Burato (1840.-1910.) došao je 1873. godine iz Dubrovnika i uskoro se potvrdio kao jedan od najvećih majstora fotografije. Njegovi portreti pratili su europsku modu, nove stilove i tehnike. Svoje radove izlagao je na najvećim svjetskim izložbama na kojima je dobivao veliki broj priznanja i medalja, što se može vidjeti na poleđinama njegovih fotografija.

Početkom 20. st. Eugenio Hunger (1879.-1965.), zadarski fotograf obrazovan u Beču, otvara svoj moderno opremljeni atelijer u kojemu radi do 1918. godine. U zbirci su njegove fotografije djece, izložbe darovanih knjiga povodom proslave 100. obljetnice zadarske Gimnazije i parobroda Zadar. Pored profesionalnih fotografa, u Zadru su u to vrijeme djelovali i amateri kao fra Stanko Dujmović (1866.-1940.). U Arhivu su njegove fotografije unutrašnjosti crkava.
U Arhivu se nalaze fotografije drugih hrvatskih starih majstora kao što su bili: Silvino Maškarić, Antun Jelaska i Antun Miletić iz Dubrovnika, Marko Manenica, Edoardo Gallicy i Enrico Wieser iz Splita, P. G. Letić iz Hvara, Carlo Zamboni iz Rijeke Herman Fickert (koji je radio i u Zadru) i Gjuro Varga iz Zagreba.

Nakon Prvoga svjetskog rata kroz Zadar su prolazili brojni fotografi, većinom Talijani, ali nitko od njih nije uspio doseći razinu prvih zadarskih majstora. Spartaco Lepri, izvrstan obrtnik, snimao je događaje, velike skupove i dolazak talijanskog kralja Viktora Emanuela III. u Zadar 1922. godine. Fotograf Francesco Loprieno radio je kratko vrijeme prije rata i poginuo u bombardiranju 1944. godine.

Jedan od najpoznatijih bio je Biagio Cigliano koji je pratio sva važna zbivanja u gradu, političke skupove, objavljivao fotografije u novinama, izrađivao portrete, razglednice, čestitke, službene snimke arheoloških istraživanja i konzervatorskih radova, spomeničke i kulturne baštine. Dobitnik je brojnih nagrada i odličja za svoj rad.

U listopadu 1921. godine u Zadar je doselio Jakov Peručić iz Korčule. Sa sobom je doveo nećaka Ivana Jeričevića s kojim je neko vrijeme radio u atelijeru Tomasa Burata. Oni su pored portreta, često fotografirali građevinske radove u gradu i okolici, izgradnju skloništa prije Drugoga svjetskog rata, kopanje kanala i druge aktivnosti. Ivan Jeričević (1907.-1996.) koji je naslijedio Peručićev atelijer, obnovio ga poslije rata i nastavio raditi sa svojom ženom Dorom sve do 1987. godine. Po zatvaranju atelijera u njemu je ostao veliki broj starih Peručićevih i Jeričevićevih negativa na staklu koji su preneseni u Arhiv i pohranjeni u knjižnicu. Iako je jedan dio negativa bio uništen ili oštećen, arhivski fotograf Ivan Mimica uspio je do 2009. godine izraditi 878 fotografija, među kojima je najviše portreta danas nepoznatih osoba.