U nedjelju 26.07.2009. u 21 i 15 sati (Mirine, Obrovac), u sklopu 4. Obrovačkog kulturnog ljeta, gostuje Teatar Rugantino s predstavom "Bog masakra".

Godine 1997. Gordana Gadžić i Ivica Vidović  započinju rad na samostalnom projektu Ay, Carmela , koji je ujedno je bio i početak Teatra Rugantino.

U odabiru svojih budućih projekata nastoje birati društveno angažirane komade («Bog masakra», «U sjeni Green Hilla», «Antigona u New Yorku», «Uho, grlo, nož», «Sa'će Božo, svaki čas»...)

"Bog masakra" priča je o dva para roditelja koji se sastaju ne bi li raspravili na koji način postupiti nakon što su se njihovi jedanaestogodišnji sinovi potukli u parku, pri čemu je Ferdinand Bruni izbio dva prednja zuba.

Nevini dječji grijeh, koji je u početku bio detonator za iskazivanje neprijateljstva, ubrzo biva zaboravljen i pred nama se počinje odvijati pravo duhovno nasilje ohrabreno alkoholom i tjeskobom licemjernih bračnih odnosa.

Razumijevanje i tolerancija ustupaju mjesto najtrajnijem od svih bogova, kako to jedan od očeva kaže, bogu masakra.

Drama jakih dijaloga s naglaskom na bogatstvo neizrečenoga pravi je glumački izazov, a uspješnost teksta u svijetu, čini se, i dodatna motivacija. Predstava Bog masakra praizvedena je 2007. u Zürichu.

Proslavljena francuska spisateljica Yasmina Reze (1959.), dobitnica uglednih kazališnih nagrada »Moliere«, »Olivier« i »Tony«, poznata je hrvatskoj publici po tekstovima »Art«, »Život x 3« ili »Razgovorima nakon pogreba«

Yasmina Reza piše lepršavo i duhovito, držeći se klasične komediografske forme i ne oklijevajući kad treba ismijati način kako živi bogata i samozadovoljna srednja klasa

 
Glumačko nadopunjavanje

Gordana Gadžić (moralizatorska Veronique), Urša Raukar (tjeskobna Annette), Boris Svrtan (bahati Alain) i Ivica Vidović (skrušeni Michel) igraju Rezine likove sa svjesno odabranom nasladom u „divljanju": najbolji su upravo oni prizori u kojima se mobiteli guraju u vaze, hrčci završavaju bez ikakve grižnje savjesti brutalno izbačeni na ulicu, žene tresu ramena svojih muževa ili pak koloraturno povraćanje pada po dragocjenim izdanjima starih knjiga.

Žene su ekstrovertiranije, sklone ispadima bijesa i pobune (čak na mjestima i pretjerano), muškarci su suzdržaniji. No, svo četvero dobro se nadopunjavaju na sceni - dok je majka Gordane Gadžić blago erotizirana i elegantno sigurna u sebe, majka Urše Raukar zatvorena je i pristojna, a otac kojeg Vidović igra s lakoćom nonšalantnosti prema svemu prava je suprotnost Svrtanu koncentriranom samo na jedno - hladnu osobnu ambiciju.

Predstava za preporuku

Predložak »Bog masakra« je poticajan, sjajno napisanih dijaloga, naizgled vrlo jednostavno, no vrlo znakovito usmjerenih. Kompozicija drame je osmišljena tako da ulazi »u sredinu stvari«, odmah započinje rasprava dvaju bračnih parova, okupljenih zbog dječjeg sukoba, da bi završili u supružničkom paklu koji nalikuje na prizore iz klasičnoga dramskog komada »Tko se boji Virginije Woolf?«.

Niz obrata u dramskom tkivu djeluju uvjerljivo i unose nemir dinamičnosti u izvedbu, supružnici se u svađi otkrivaju, sklapaju neočekivane muško-muške i žensko-ženske klanove, približavaju se grupno i pojedinačno te razdvajaju.

»Bog masakra« nudi prilično detaljnu analizu svjetonazora srednje klase, njihovih razmišljanja i preokupacija u vremenu brzog protoka informacija i globalizacije.