Slamnati šešir i veliki osmjeh, zaštitni su znak Ante Tomića

'Teško je naći njegove knjige, one su uvijek posuđene', kazao je prof. Ivan Pehar, ravnatelj Gradske knjižnice Zadar, koja je ugostila našeg poznatog pisca i novinara, Antu Tomića, predstavljenog sudionicima Međunarodne ljetne škole hrvatskog jezika i kulture, kao i svima ostalima koji su se jučer našli u Gradskoj knjižnici Zadar.

Prof. Mrdeža-Antonina u kratkom uvodu osvrnula se na Tomićeve početke: njegov studij u Zadru, prodor na domaću književnu i kulturnu scenu, te kvalitetu i popularnost koja mu je donijela književne nagrade, a njegove romane prenijela u jednako uspješne kazališnu predstavu i filmove.

Slamnati šešir i veliki osmjeh, zaštitni su znak Ante Tomića, no ono po čemu je ovaj pisac zaista poznat, njegov je ležeran humor kojim boja kako svoja literarna djela, tako i kolumne koje piše za 'Jutarnji list'.

Pisanju knjiga i kolumni Tomić pristupa na sasvim isti način - trudi se u jednakoj mjeri, a novine jednostavno obožava, zbog toga što mu nude priliku brze reakcije na situaciju - reći nešto glasno, drsko, a ponekad i bezobrazno.

No, kad je u pitanju roman ili priča, Tomić 'ne može bez ljubavi'. Ipak, kaže kako nastoji ljubavnu priču uokviriti društveno-političkom dimenzijom; upravo to miješanje 'privatnog' i 'javnog' ono je što čini njegova djela stvarnima.

Voditeljica se osvrnula na književnost tzv. tranzicijskih zemalja. Tomić se složio - tematika zaista jest slična, baš zbog toga što proživljavamo slične stvari: mijenjanje života, slom moralnih vrijednosti, nestanak solidarnosti.

Tomić nam je otkrio ideju za priču, koja bi bila alegorijski prikaz tranzicije, a odvijala bi se u zoološkom vrtu u stečaju. Baš tako on vidi Istočnu Europu - golemi kavez u kojem su nas hranili tri puta na dan, a sad se svi međusobno grizemo.

Zbog čega se u njegovim djelima pojavljuje taj ruralni svijet, zanimalo je voditeljicu. Tomić kaže kako je to zaista njegov svijet, u kojem se najbolje snalazi kada želi govoriti o vremenu. Likovi iz Dalmatinske zagore su tvrdoglavi, zadrti, ali on ih voli.

Tomićevi romani zaživjeli su na filmskom platnu. Mnogo je naučio radeći s R. Grlićem, pa je počeo pisati scenarije. No, pisac kaže kako svijet filma i priča nisu isti. On ih promatra kao posebna autorska djela.

Trenutačno radi na romanu o 'brđanima-luđacima' koji odlaze u grad naći ženu. A to je situacija koju pisac zamišlja jednako mogućom i u Kentuckyu, i na Siciliji, i u Crnoj gori. Dijelovi romana koje je Tomić čitao izazvali su smijeh i odobravanje.

Pitanja publike otkrila su nam da za Tomića ne postoji tabu tema, kao i činjenica da još nije doživio neugodna iskustva radi svojih kolumni.

A kako postiže onu ležernost?

Tomić kaže kako mu je bilo potrebno vrijeme da počne pisati bez grča, a da bi pisao humoristično, pisac se mora sasvim opustiti. Već je otkrio nekoliko trikova za pisanje.

Na usporedbe s Brešanom, kaže kako izuzetno cijeni tog velikog pisca, ali nije kao on - Tomić mrzi nesretne završetke.