Na današnji dan, 28. prosinca 1650. je u Rimu preminuo Bartol Kašić, autor prve gramatike hrvatskoga jezika

Bartol Kašić, ili Bartul Kašić, Bartholomaeus Cassius, Bartolomeo Cassio, nekad potpisivan i s Bogdančić i/ili s dodatkom Pažanin; rođen je u Pagu 15. kolovoza 1575.

Ostaje rano bez oca pa je o njemu skrbio ujak Luka Deodati Bogdančić, paški svećenik, kod kojega je naučio čitati i pisati. Potom pohađa općinsku školu u Pagu nakon koje se od 1590. školuje u Ilirskom kolegiju u Loretu (kod Ancone) koji su vodili isusovci. Kao darovita i marljiva učenika poslali su ga 1593. na daljnje školovanje u Rim gdje je 1595. stupio u Družbu Isusovu.

Još kao rimski student počeo je poučavati hrvatski u tamošnjoj Ilirskoj akademiji. Tada se počeo zanimati za hrvatski jezik te je najkasnije do 1599. sastavio hrvatsko-talijanski rječnik čiji se rukopis od 18. st. čuva u Dubrovniku. Neki proučavatelji Kašićeva djela misle da je to jedan od triju rječnika koje je on sastavio, uz one koji se čuvaju u Perugiji i Oxfordu. To je kvalificiralo Kašića za daljnji rad u podruju hrvatskoga jezika.

Budući da su isusovci vodili brigu o kršćanima u Osmanskom Carstvu i nastojali poučavati na mjesnome jeziku, za to im je u hrvatskome slučaju nedostajao odgovarajući priručnik. Taj je nedostatak otklonjen kad su 1604. godine u Rimu na latinskome objavljene Institutionum linguae illyricae libri duo (Ustroja ilirskoga/hrvatskoga jezika dvije knjige) - prva gramatika hrvatskoga jezika.

Na nešto manje od dvije stotine stranica i u dva dijela („knjige") dati su osnovni podatci o hrvatskome (ilirskome) jeziku te je vrlo opširno razložena hrvatska morfologija. Jezik je u osnovi štokavski, ali je u visokoj mjeri prisutna čakavština pa se prepliću stariji i noviji oblici. Iz nepoznatih razloga uz gramatiku nije objavljen rječnik kako će to poslije većinom biti s isusovačkim rječnicima i gramatikama hrvatskoga jezika.

Kašić je za svećenika zaređen 1606. Nakon toga bio je ispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu. Od 1609. do 1612. godine, boravio je u Dubrovniku i 1612./13. prerušen u trgovca bio je u misijskom pohodu u Bosni, Srbiji i istočnoj Slavoniji (Valpovo, Osijek, Vukovar) o čemu je izvijestio papu. Od 1614. do 1618. bio je hrvatski ispovjednik u Loretu. Drugi misionarski pohod obavio je 1618/19. (Potkraj života oba je pohoda opisao u svojoj nedovršenoj Autobiografiji.)

Od 1620. do 1633. ponovno je u Dubrovniku. Bio je vrlo omiljen propovijednik. Uspio je nagovoriti mlade dubrovačke žene da redovito dolaze na ispovijed i sv.misu što su prije puno manje činile. Čitao je evanđelje na hrvatskom jeziku kako bi ga svi mogli razumijeti. Dijelio je knjige, koje je napisao ili preveo, poput katekizma sv. Roberta Bellarminea. Posjećivao je i vjernike na otocima oko Dubrovnika. Nakon toga se vraća u Rim u kojemu ostaje do kraja života.