Komedijin 'Dobri vojak Švejk' ne pokušava dati novu interpretaciju romana, nego se, klasično postavljen, velikim dijelom 'izvlači'na sjajnog Baloga

U prepunoj dvorani HNK Zadar sinoć je Zagrebačko kazalište Komedija izvelo 'Dobrog vojaka Švejka', predstavu prema istoimenom romanu Jaroslava Hašeka, koje se danas smatra jednim od najvećih djela svjetske satire.

Tradicionalne teme iz svakodnevnog života, obični ljudi kroz čije likove izvire sarkazam usmjeren prema politici, vojsci i Crkvi, osnovni su elementi Hašekova izraza, naglašeni u priči o doživljajima priprostog vojaka.

Predstava nizom sličica dočarava specifičan Hašekov humor, satiričku oštricu kojom je autor nastojao ismijati birokraciju, stereotipe i društvene mane, dovodeći situacije do apsurdnog vrhunca, pripovjedno razotkrivajući banalnost i surovost militarizma, a ostajući na strani svog junaka - malog čovjeka, metafore narodnog duha i mudrosti.

U dramaturškoj obradi Damira Lončara i Dagmara Ruljančića, nailazimo na do kraja ocrtanog Hašekovog junaka - ograničenih mentalnih sposobnosti i optimizma koji granice ne poznaje. U sjajnoj izvedbi Vida Baloga, Švejka proglašavaju političkim neprijateljem, luđakom, a zatim ga upućuju u nemilosrdni vrtlog rata, pa sirotan postaje austro-ugarski vojnik i desna ruka pukovnika Lukaša.

Vid Balog odlično se snašao u ulozi 'spontano blesavog' Švejka, služeći se kajkavskim govorom kao dobrom paralelom češkom jeziku. Komedijin 'Dobri vojak Švejk' ne pokušava dati novu interpretaciju Hašekovog romana, nego se, klasično postavljen, velikim dijelom 'izvlači'na sjajnog Baloga.

Jednostavno postavljen, Lončarov 'Švejk' izmjenjuje strukturno zatvorene scene, odvojene zatamnjenjima. Kružna scena Ive Knezovića realizira brzu i učinkovitu izmjenu prostora od krčme, zatvora i bolnice do bojišnice u gotovo trosatnom trajanju, prilikom kojeg gledatelje razbuđuje tek nekoliko prizora, među kojima vrijedi istaknuti one u kojima Hašek ismijava Crkvu i moralnu posrnulost vojske.

Naglasimo i efektnu izvedbu Dražena Čučeka u iznimno duhovitoj epizodi s Doktorom Grunsteinom, a zanimljiv element čini i lik 'Djevojčice s verglom', simbolično predstavljajući sliku slobode i dječje nevinosti.

Kostimografija Mirjane Zagorec vrlo dobro je oživjela duh vremena Prvog svjetskog rata, no zamjerku bi mogli uputiti Dinku Appeltu: glazba, plesna, ritmična i puna i narodne melodioznosti, javlja se samo prilikom zatamnjenja.

Univerzalna priča o malome čovjeku suočenom s vihorom rata i rušenjem društvenih vrijednosti u ovoj je adaptaciji u prvi plan istaknula Hašekov humor koji ne zazire od banalnosti i vulgarizama, razotkriva licemjerje i nehumanost, pa je do danas jednako svjež i aktualan.