Naseljavanje Hrvata na Bainbridgeu počelo je 1903., a otok ih je privukao jer nalikuje na jadranske otoke koje su ostavili iza sebe. Mnoge obitelji, među kojima i stanovništvo sa zadarskih otoka i priobalja, našle su posao u starim zanatima

"Ichville" (grad Ić) nikada nije bio označen ni na jednom zemljovidu u SAD-u niti je ploča s tim imenom ikada stajala u njegovu predgrađu, no priča o njemu i hrvatskoj zajednici na otoku Bainbridgeu kod Seattla, po kojoj je dobio ime, sačuvana je u upravo objavljenoj knjizi "Let it go, Louie", prenosi HTV .

Imena na poštanskim sandučićima - Crvarich, Pesusich, Mirkovich, Uglesich - bila su znak da ste ušli u Ichville, useljeničku ribarsku zajednicu nastanjenu s toliko građana koji se prezivaju na "ić" da je njezin službeni naziv, Eagledale, zanemaren početkom 20. stoljeća.

 Od recepata do savjeta za krpanje mreža

Ichville je vratio stari naziv, ali njegov vrhunac neće skoro biti zaboravljen. Željeli smo popuniti rupu u povijesti za koju mnogi ljudi ne znaju, kazala je Barbara Winther, koautorica nove knjige o hrvatskim iseljenicima otoka Bainbridgea, za lokalne novine Kitsap Sun.

Napisana uz pomoć lokalnog povjesničara Garyja Lovericha, knjiga "Let It Go, Louie" na 227 stranica podsjeća na obiteljski spomenar, ispunjen pismima, novinskim isječcima, zemljovidima i s više od 200 fotografija. U njoj se mogu naći i recepti za pripremu jela te savjeti o krpanju mreža, navodi Kitsap Sun.

Knjiga je objavljena s pomoću donacije od 10.000 dolara Jaya Gagea, direktora lokalne tvornice za preradu ribe, koji se sprijateljio s mnogo hrvatskih obitelji. Winther i Loverich najavili su da će novac od prodaje dati Povijesnom muzeju otoka Bainbridgea.

Pusti neka ide, Louie!

Naseljavanje Hrvata na Bainbridgeu počelo je 1903., a otok ih je privukao jer nalikuje na jadranske otoke koje su ostavili iza sebe. Mnoge obitelji, među kojima i stanovništvo sa zadarskih otoka i priobalja, našle su posao u starim zanatima - ribolovu i brodogradnji - zajedno s ljudima koje su poznavali u Hrvatskoj.

Naslov knjige dolazi od anegdote sačuvane među hrvatskim ribarima. Tijekom ribolovnog izleta 1920-ih godina ribaru Marku Mikeu Martinolichu zapela je mreža za nešto u dubini. Sjetivši se utapanja svoga prijatelja Louisa Bozanicha, Martinolich se popeo na stranu broda i povikao Pusti neka ide, Louie! Mreža se otpustila, a od tada naraštaji ribara Bainbridga viknu iste riječi svaki put kada im zapne mreža.