Miracolo a Montona

Sjedim za stolom nakon domaćih fuža sa veprovinom,pijem domaći merlot. Nevera je nad Grožnjanom. Gromove nikad nisam čuo bliže nego sada, čak su u konobi pogasili svjetla dok ne prođe. Grad je prepun umjetnika: kaletama, uz nizove skrivenih galerija, pažljivo osluškujem probe muzičara, u prolazu srećem Boška Petrovića i ozbiljno me zavede ideja da večer provedem ovdje. Ipak, kažem sebi, Boško je ubrzo u Zadru, a večeras je druga večer Motovun film festivala, prvog razloga zbog kojeg sam se uputio u Istru, tako da, kad ovo napišem i pošaljem, kad prođe kiša, otrijeznit ću se od vina šetnjom po mokrim uličicama i odvesti na drugo brdo.

Druga recesijska godina, pulski filmski festival koji je „oteo" termin, sarajevski koji je pomaknuo termin zbog Ramazana, izostanak potpore od Ministarstva kulture (tako sam uspio pročitati između redaka)... sve se urotilo protiv ovogodišnjeg Motovun film festivala.

Ipak, dvanaesti filmski festival u gradu Velog Jože je jučer počeo i ne može mu se ništa zamjeriti. Subjektivno, procjenjujem manje ljudi. Parking u podnožju je slabo iskorišten, kamp nisam provjerio, iako su tvrdili da nema ograničenja ove godine. Sobe je vrlo teško naći, gotovo nemoguće. Pomalo naivno stigao sam u Motovun bez rezervacije, ali sreća je bila na mojoj strani. Istrani su oličenje gostoljubivosti i prijaznosti.

Motovun i ove godine odiše alternativom. Nisu ga opasno ugrozili drugi, ranije navedeni festivali. U neku ruku, publika ovdje je donekle drugačija. Kako je početak, motovunske zidine se ne ruše pod masom istarske mlađarije koja je došla željna opijanja i provoda, iako ih nije malo. Vjerujem da će u petak biti kao i svake godine do sad: nepodnošljivo.

Vratimo se na ono najbitnije: filmove. Otvaranje je započelo francuskim filmom „U početku", koji se usko bavi temom mita i korupcije, što je i ovogodišnja tema festivala. Organizatori su bili kreativni, okomili su se na ministarstva, tajkune, a nisu zaobišli niti Crkvu (dobro, to nije novost, tu je kao i prošle godine Boris Dežulović, sad monsinjor, prošle godine tek don, koji je uz pomoć don Radka Poliča održao misu: Jednog dana dok je Sin Božji prikazivao filmove u Hramu i naviještao dolazak Chuck Norrisa... ) Uvod su završili s Monthy Pythonom i always look on the bright side of life (Terry Jones je gost!) a posebna poslastica je prikazivanje dvaju njihovih filmova (Monthy Python i sveti gral, te Brianov život).

„U početku", redatelja Xaviera Giannolia, temeljen na stvarnom događaju o prevarantu koji je uzimajući proviziju i nadgledajući radove predstavivši se kao zaposlenik velike građevinske kompanije CGI, započeo s napuštenim projektom izgradnje autoputa u siromašnom francuskom gradiću, gdje su ga dočekali kao spasitelja. Francois Cluzet kao glavni glumac ostvario je iznimnu ulogu, a kratka uloga Gerarda Depardieua je svakako doprinijela kvaliteti.

Prvi film koji sam prošle godine pogledao bio je „Bijela vrpca", a ostavio je i najbolji dojam. Toliko je upečatljiv da sam, došavši sad u Motovun, imao flashbackove scena. Sličan prvi dojam ostavio je i ovaj film.

„Sedamdeset i dva dana", redatelja Danila Šerbeđije, gdje glumi Rade Šerbeđija, morao sam propustiti usprkos zanimljivoj fabuli, jer se istovremeno prikazivao danski dokumentarac „Crvena kapelica", što mi je ipak bilo zanimljivije. Redatelj se, sa dvojicom danskih Korejanaca zaputio u Sjevernu Koreju pod krinkom prosocijalističke umjetničke skupine, nastojeći prikazati sjeverno korejsku stvarnost u koju ostatak svijeta vrlo rijetko dobije uvid. Sve je zapravo farsa, jedan od korejanaca je preživio moždani udar, u kolicima je i jedva govori, te posredno izvrgavaju ruglu daleko veću farsu koju kontroliraju komunistički vođe. Svakako preporuka za pogledati.

Završavam s ovim kratkim osvrtom na početak MFF-a, odlazim za Motovun, a prvi film koji me očekuje je Slovenka. Festival traje do petka, ako se netko dvoumi, odlučite se i dođite ovdje. Motovunci i organizatori vas neće razočarati. A filmovi... zaboravite t-mobile srijede u Cinestaru i priuštite si vrhunske filmove.