Premijera "Čaruge" održana 16. travnja 2010.

Nova kazališna sezona u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zadru započinje predstavom Čaruga, redatelja Joška Juvančića, i to večeras s početkom u 20 sati.

Komedija poznatog pisca i dramatičara Ivana Kušana nastala je prema motivima iz života zloglasnog slavnoskog razbojnika i odmetnika Jove Stanisavljevića Čaruge.

Kušan o Čarugi kaže da je ‘teška, ali vjerodostojna tragedija gospodina Jurja Ardonjaka iz Feričanaca u Slavoniji koji je umoren u najneobičnijim okolnostima poradi ljubavi nevjerne mu i bludne supruge što ju je osjećala prema mjerniku Borisu Možboltu, te posredno unajmila lupeškog harambašu Jovu Stanisavljevića zvanog Čaruga, da ga ukine sa života; u kojoj se vidi neizmjerna zloća dotične i mnogih drugih, sljepilo pohlepe, pohote i ostalih poroka, kao i sramotan kraj gotovo svih zlikovaca.'

Iako se ne može ustvrditi je li i stvarni Čaruga, uz dokazane pljačke, ubojstva, i organizirani kriminal bio dostupan i za ekspresno rješavanje bračnih poteškoća, sasvim je sigurno da je svoju zločinačku karijeru započeo nakon novačenja u Austro-Ugarsku vojsku za vrijeme 1. svjetskog rata,

Ubrzo je dezertirao koristeći krivotvorene dokumente, a nedugo nakon toga je počinio i prva ubojstva, zbog kojih je u dobi od 22 godine osuđen na kaznu od četiri godine zatvora. Uspjeva pobjeći iz zatvora, te se pridružuje odmetničkoj družini ‘Kolo gorskih tića', koji se predstavljaju kao zeleni kaderaši te tobože radi borbe protiv kapitalizma i promjene državnog ustroja pljačkaju bogate Slavonce.

Zbog takvog ‘programa' Čarugu nazivaju i ‘slavonskim Robinom Hoodom' , iako je apsolvirao tek prvi dio maksime o oduzimanju bogatima i davanju siromašnima. Bez obzira na manjak profesionalne etike (poubijao je i nekoliko pripadnika svoje družine) Čaruga je sa svojom družinom sasvim je uspješno operirao Slavonijom idućih nekoliko godina, a u povremenim predasima odlazio je u Zagreb gdje se predstavljao kao bogati gospodin iz Vinkovaca, živio mirnim životom, i liječio se od sifilisa.

Konačni kraj dostigao ga je 1923. kada je uhićen nakon neuspješnog pokušaja pljačke. Osuđen je na smrt vješanjem, a 1925. od okupljenog mnoštva se oprostio riječima : ‘ Ja sam Jovan Stanisavljević Čaruga... Moj naklon, gospodine krvniče... Zbogom narode, Čaruga putuje!'.