Kultura

Koncert u Svečanoj dvorani sveučilišta u Zadru

Virtuozni Zadarski komorni orkestar uz Berislava Šipuša i Nikšu Bobetka

Virtuozni Zadarski komorni orkestar uz Berislava Šipuša i Nikšu Bobetka

Zadarski komorni orkestar ponovno je oduševio sinoćnju publiku svojom virtuoznošću i entuzijazmom, uz posebno gostovanje Berislava Šipuša i Nikše Bobetka

Jučer je u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru, u  predblagdanskom ruhu, nastupio Zadarski komorni orkestar nastavljajući tako svoju koncertnu sezonu. Ovoga puta su počasni gosti glazbene večeri bili Nikša Bobetko na kontrabasu, dok je dirigentsku ulogu preuzeo Berislav Šipuš, istaknuti hrvatski skladatelj i dirigent i jedan od najizvođenijih hrvatskih autora današnjice.

Nikša Bobetko, mladi kontrabasist, ovu je glazbenu večer učinio usitinu posebnom. Naime, čuti kontrabas kao solistički instrument na kojem se može svirati s tolikom lakoćom i demonstrirati vrhunsku virtuoznost u tolikoj mjeri publici je pružila zaista jedan nesvakidašnji doživljaj. No, nije niti čudo, pošto se radi o jednom od đaka poznatog i eminentnog profesora Josipa Novosela sa zagrebačke Muzičke akademije, iz čije su klase izašli upravo najbolji hrvatski kontrabasisti.

Zanimljivo je naglasiti da je klasična solistička literatura za kontrabas prilično limitirana u broju izvornih skladbi, pa se kontrabasistički recitali najčešće dopunjuju literaturom pisanom za violončelo.

Sinoćnji program Zadarski je komorni orkestar otvorio Mozartovom skladbom „Divertimento u F duru", koja je svojom kompleksnijom, sofisticiranijom i bogatijom partiturom poznata upravo po netipičnoj formi od uobičajenih divertimenta Mozartovih suvremenika.

Druga po redu bila je skladba Giovannija Bottesinija, „Koncert za kontrabas i gudače br.2 u h-molu" u kojem se mogao doživjeti jedan savršen spoj gudača i kontrabasa. Bottesini je, inače, jedan od najvećih virtuoza na kontrabasu u povijesti glazbe te je svojim radom uvelike unaprijedio tehniku tog instrumenta.

 "Drugi koncert u h-molu" jedan je od Bottesinijevih najzahtjevnijih dijela, čemu se moglo i sinoć „uživo" svjedočiti. Kroz svoj romantičarski glazbeni jezik, on od solista traži izuzetnu tehničku spretnost te kontrabas zapravo tretira kao violončelo.

Kroz pjevne, strastvene melodijske fraze, Nikša Bobetko je postigao zaista nevjerojatan efekt u kojem je publika prepoznala kontrabas kao jedan vrlo svestran i predivan instrument koji je sinoć bio u „prvom" planu.

Posljednje dvije skladbe bile su u ljubavnom i pomalo romatničarskom ugođaju: „Adagio za gudače - In The Morning You Always Come Back", Berislava Šipuša, jedna „obična" ljubavna pjesma u kojoj nam je Šipuš kroz trodijelnu formu „ispričao" o svemu onome što ljudsko biće proživljava kada je riječ o ljubavi.

I „Serenada za gudače u Es-duru op.6", djelo Josefa Suka, učenika poznatog Antonina Dvoráka. Riječ je o jednostavnoj i optimističnoj serenadi koja se može usporediti sa serenadama samog Dvoráka, Griega, Čajkovskog. Kroz povijest, ova je serenada postala jedno od značajnijih romantičkih serenada za gudače.

Na kraju večernjeg programa, kada su svi pomislili kako je zaista kraj, Zadarski komorni orkestar pod vodstvom Berislava Šipuša priredio je svojoj vjernoj publici malo blagdansko iznenađenje te je dodatno odsvirao još dvije skladbe u skraćenoj verziji - od Johanna Straussa „Pizzicato Polku" (iliti „Božićnu Polku") te poznatu tradicionalnu hrvatsku božićnu pjesmu "U to vrijeme godišta".

Publika je uživala u sinoćnjem blagdanskom entuzijazmu orkestra, njegovoj istančanoj muzikalnosti naravno, pod ravnanjem vješte ruke dirigenta Šipuša te je velikim i dugotrajnim aplauzom to i  nagradila.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.