Sarah Bernhardt živi, a upravo se vratila iz Splita i Dubrovnika. Provjerili smo kako su gostovanje s predstavom o slavnoj glumici 19. stoljeća doživjeli glumci HNK Zadar, Jasna Ančić i Mirko Šatalić, koji su nam otkrili i kako teku pripreme predstave 'Koza ili tko je Sylvia' i kako je to raditi gotovo 40 godina zajedno.

'Sarah je predstava koja sa sigurnošću može gostovati svugdje. Bili smo u Dubrovniku, Splitu, a čeka nas i HNK Zagreb na proljeće', otkrila nam je Jasna Ančić.

Predstava se pokazala kao kotač zamašnjak ovogodišnjeg repertoara. Vrlo je mobilna - sve stane u nekoliko kufera, što je određena prednost. Ipak, Ančić ponekad bude žao što nemamo zaista grandioznih predstava, u kojima bi imali bogatu scenografiju i raskošne kostime.

Jasna i Mirko vratili su se na dubrovačke kazališne daske, na kojima su proveli trideset godina, pa je 'Sarah Bernhardt' u Dubrovniku imala još jedan kut gledanja. 'Moj kolega, Mirko Šatalić i ja, cijeli smo profesionalni vijek proživjeli upravo u dubrovačkom kazalištu. Tamo je Sarah imala jednu sentimentalnu notu. Ne bih je nazvala patetičnom, dogodila se jedna mala čarolija - publika nije došla samo radi predstave. Došli su pozdraviti dvoje glumaca koji su označili jednu eru u njihovom gradu. Bez lažne skromnosti, tvrdim da je dubrovački teatar izgubio jednu elaboratsku skupinu koja je činila bazični repertoar 'Marina Držića', i otvorio se nekim drugim tetatrskim ozračjima'.

U Dubrovniku smo bili primljeni kao prijatelji i kao glumci, nadovezao se Šatalić. U predvorju teatra čekalo ih je pedesetak prijatelja i poštovatelja tetara, a u Splitu je publika zaista od srca pozdravila 'Sarah Bernhardt'. 'Reakcija publike bila je fenomenalna, bio je to pravi aplauz, onaj od srca. Za glumca nema ljepše potvrde od sjajnog odnosa s publikom. To glumcu budi ponos i vraća vjeru da je dobro ono što radi', uvjeren je Šatalić.

Ančić: Blagoslivljam zakon od prije pet godina po kojem kazalište može raditi samo ako u njemu djeluju angažirani glumački članovi. To se u Zadru pokazalo punim pogodkom. Mi imamo jednu ogromnu prednost - naše poglavarstvo jako nam izlazi u susret 

O 'Sari' bi se, kaže Ančić, moglo govoriti jako puno, no isto tako - sve se može kazati u samo nekoliko rečenica. 'Predstava je ili dobra ili loša, baš kao i druge vrijednosti u životu. Svaka predstava ima svoju veliku točku i ostaje u fundusu; emotivnom arhivu onih koji je igraju, pa se otvara mjesto za jednu novu čaroliju, kao što je, primjerice, nadolazeća premijera predstave 'Koza ili tko je Sylvia'', kaže Ančić.

Jasna Ančić pravi je zaljubljenik u glumu. Godišnji odmor čini je izgubljenom, stoga nas ne čudi energija kojom je prionula na pripremu nove predstave. Ančić i Šatalić zaista imaju jednu 'kazališnu priču': u gotovo 40 godina zajedničkog rada glumački su 'prošli' gotovo sve odnose - bili su brat i sestra, supružnici, ljubavnici, prijatelji, poslovni partneri.

'Teatarski posao je neiscrpan - pokazuje, otkriva, predstave su nove, ali zapravo su stare, uvijek se radujete, znatiželjni ste. Glumački  posao ima puno toga dječjeg. To je poziv, igra koja nije za svakoga i koliko god se čini lagan, to ipak nije uvijek tako. Iako nema radnog vremena, itekako se radi, osobito ljeti', kaže Ančić.

'Koza ili tko je Sylvia'? drugi je komad nakon 'Tko se boji Virginije Woolf' Edward Albeea, koji se voli baviti obiteljima i onome što im se događa, otkrio nam je Šatalić. Nema idealnih obitelji, mada se ponekad takvima čine. U predstavi koju je režirao Tomislav Pavković može se vidjeti kako dolazi do rasapa jedne američke obitelji, propasti kada neke tajne izađu na vidjelo. Događa se ljubav - muškarac se zaljubi u kozu. No koza je samo metafora, a kako će je dočarati naši glumci, vidjet ćemo u veljači.