Litera scripta mare - što je napisano, ostaje. Ovim riječima u Gradskoj knjižnici Zadar otvoren je književni susret s prof. dr. sc. Helenom Peričić, znanstvenicom, književnicom, profesoricom na Odjelu kroatistike Sveučilišta u Zadru.

Samozatajna, ali vrlo zanimljivog pogleda na svijet kojega se ne boji iskazati, naš je dojam sa susreta kojega je vodila mlada profesorica, novinarka, inače njezina bivša studentica, Marijana Roščić.

Susret s prof. Peričić prošao je u znaku književnog stvaralaštva, a s tek kraćim osvrtom na njezino (vrlo plodno) akademsko djelovanje. A tako i treba biti, s obzirom da se radi o autorici, koja svojim književnim senzibilitetom i poznavanjem literature zaslužuje više eksponiranja u javnosti. Njezini dnevnički zapisi prevedeni su na engleski jezik, a nastali su za vrijeme rata i poratnog doba.

'Tijekom pisanja bilo koje građe, morate biti cijeli u tome', kazala je Peričić. 'Tekstu morate dati puni angažman, iskrenost, no ipak, moramo biti svjesni da je književnost plod racija, a ne emocija, jedan pomalo kalkulantski proizvod kod kojega morate paziti na čitatelje kojima se obraćate.'

Službena stranica prof. Peričić nalazi se ovdje Na književnom susretu s prof. Peričić moglo se čuti i mnogo toga o položaju knjige i književnosti danas, u vremenu u kojem svjedočimo poplavi tehnologije i novih medija. Spomenuta je i estradizacija književnosti, autobiografski elementi u literaturi, odnos muškog i ženskog pisanja, te sve popularnija tehnika tzv. 'brzog čitanja'.

Peričić se nada da će literatura o Domovinskom ratu osvijetliti istinu o tome kako on nije bio apstrakcija, već stvarna tragedija stvarnih ljudi. Njezin tekst bježi od politike i vraća se čovjeku, pa je osvojio i publiku i kritike.