Književnik J.D. Salinger veći dio života proveo je daleko od oka javnosti, a kako je živio jedan od najpoznatijih osamljenika, otkrila su pisma objavljena povodom prve obljetnice njegove smrti

Američki pisac čiju je literarnu karijeru obilježio roman 'Lovac u žitu' objavljen 1951. posljednji svoj intervju dao je 1980. godine. Njegov najpoznatiji roman ubraja se među najviše osporavane knjige prošloga stoljeća zbog korištenja jezika ulice odnosno mnogobrojnih psovki i vrijeđajućih izraza, tema predbračnog seksa i prostitucije.

 

'Lovac u žitu' omiljena je literatura buntovnika, a zlu glasu djela pridonijela je i medijska strka nastala u vrijeme kad je kod Marka Davida Chapmana ubojice Johna Lennona, pronađen taj roman. Danas su stvari drugačije, te je djelo na popisu obavezne srednjoškolske literature u školama diljem svijeta iako i dalje predvodi listu najzabranjivanijih knjiga u američkim školama.

Od 1965. nije ništa više napisao, a posljednji intervju dao je 1980. godine. Povodom prve godišnjice njegove smrti (27.1. 2010.) objavljena su pisma koja je Salinger razmjenjivao s Donaldom Hartogom, prijateljem iz Londona, kojega je upoznao 1938. za boravka u Europi.

Pedeset pisama i razglednica koja datiraju iz perioda od 1986. do 2002. pokazuju drugu stranu književnika. Suprotno ustaljenim uvjerenjima o Salingeru kao namrgođenom osamljeniku, čiji je lik buntovnog tinejdžera Holdena Caulfielda zapravo preslika vlastitog karaktera, književnik je vodio sasvim običan život. Tijekom izolacije od javnog života Salinger je obilazio kazališta, bio strastveni obožavatelj trojice tenora, posebno Josea Carrerasa, te gorljivo pratio tenis. Najdraži igrač bio mu je Tim Henman te je prijatelju iz Londona često o njemu pisao s oduševljenjem. Uživao je u povrtlarstvu te isticao da od svih lanaca brze prehrane najradije jede u Burger Kingu.

Pisma su u vlasništvu Frances Hartog, kćeri Salingerova prijatelja Donalda koji je preminuo 2007.