'Tko je tu, odavde je' nosi podnaslov 'Povijest milosti', koji sugerira cijeli ton knjige, čiji je cilj približiti i pomiriti, a ne zauzeti čvrste pozicije s ciljem da i ostali s vremenom dođu na njih

Predstavljanje knjige 'Tko je tu, odavde je' teologa Borisa Gunjevića i profesora Predraga Matvejevića, koja se bavi pitanjima identiteta i povijesti u Europi, predstavljena je u Knjižnici Bogdan Ogrizović.

Jedan od najzanimljivijih publicističkih bestselera u Italiji u proteklom desetljeću bila je ukoričena rasprava Umberta Eca i milanskog kardinala Carla Martinija, u kojoj su se dvojica vrhunskih intelektualaca, svaki sa svojih pozicija, suočili s pitanjima postojanja boga i koliko o tome ovisi ljudski moral, da bi se na kraju pristojno složili da se ipak ne slažu.

Sličan susret svjetovnog i vjerskog, nevjerničkog i pokornog predstavlja knjiga 'Tko je tu, odavde je', koju zajednički potpisuju publicist Predrag Matvejević i teolog Boris Gunjević. Njih dvojica se u knjizi ponajprije bave pitanjem identiteta, gorućeg pitanja naših prostora, na kojima se identiteti i preklapaju i isključuju.

'Tko je tu, odavde je' nosi podnaslov 'Povijest milosti', koji sugerira cijeli ton knjige, čiji je cilj približiti i pomiriti, a ne zauzeti čvrste pozicije s ciljem da i ostali s vremenom dođu na njih. To se vidjelo i na sinoćnjem predstavljanju knjige, koje je u Knjižnici Bogdan Ogrizović moderirao njezin urednik Kristijan Vujičić.

Pred zavidnim brojem okupljenih, među kojima su se u jednakoj mjeri miješali ljubitelji knjige, radoznala mladež i poneki lokalni džetseter, Matvejević i Gunjević su prvo objasnili kako je uopće došlo do suradnje na knjizi. Tijekom istraživanja za svoje prethodno djelo 'Kruh naš', Predraga Matvejevića su zanimale neke specifičnosti kršćanske teologije koje se tiču kruha i Kristovog tijela te je tako pitao protestantskog teologa Borisa Gunjevića za objašnjenje.

Iz toga je nastalo prijateljstvo ispunjeno brojnim razgovorima, a jedan od njih je bio pisanje zajedničke knjige u kojoj bi dvojica intelektualaca poticala jedan drugoga na promišljanje identiteta. Još jedan važan detalj u cijeloj priči jest Gunjevićeva suradnja sa Slavojem Žižekom na zajedničkoj knjizi, što mu je ostavilo dobar dojam i pripremilo ga i za ovaj izdavački pothvat.

Na kraju se 'Tko je tu, odavde je' sastoji od osam eseja koji se nadopunjuju i rasvjetljavaju različite aspekte izabrane teme, s time da je Boris Gunjević ipak imao zadatak dati cijeloj raspravi o identitetu teološki kontekst koji nije toliko prisutan u našoj javnosti. U svakom slučaju, to nije teologija kakva se susreće u Glasu Koncila, kao ni u onim bizarnim katoličkim časopisima za mladež u kojima se demonizira tinejdžerska masturbacija, nego ozbiljno i neopterećeno predrasudama razmišljanje o temi koja je značajno odredila prošla dva desetljeća na ovim prostorima.

Stoga je Matvejević u svojim tekstovima imao potrebu naglasiti da 'identitet nije singularitet', kao i da se snaga i veličina jedne kulture mjere i po tome koliko različitih identiteta privlači i sadrži, pa zato i citira Antuna Gustava Matoša koji je još krajem 19. stoljeća zaključio da su sve nacionalne kulture tuđinske jer nastaju pod stranim utjecajima. Za Matvejevića je u tom kontekstu najvažnije pitanje je li hrvatska kultura kozmopolitska ili nazadno-zatvorena, odnosno je li ona, kako je to rekao, 'kultura Gojka Šuška i Mile Budaka'?

Kao i uvijek kada Predrag Matvejević dobije priliku govoriti u javnosti, a to nije rijetko, različite teme se asocijativno mijenjaju kao na pokretnoj traci, a izlaganje tog autora specifična je kombinacija anegdota iz prošlosti, čestih digresija, intelektualnih razmatranja i pomalo čudnih vapaja o pobratimstvu ljudi, ili barem Hrvata i Srba.

Ovoga puta Matvejević se dotaknuo i zanemarivanja Krleže, kojeg smatra balkanskim Voltaireom, ali je progovorio i o odnosu između hrvatskog i srpskog jezika, svojim profesorskim iskustvima na rimskom sveučilištu La Sapienza, da bi na kraju zaključio da je predugo govorio, 'to je jedna od mojih mana, no ima i gorih'.

Boris Gunjević je svakako bio fokusiraniji na sinoćnjem predstavljanju knjige 'Tko je tu, odavde je', objašnjavajući da je 'teologija bez književnosti i filozofije nešto invalidno' jer 'odgovara na pitanja koja nitko ne postavlja'. S te strane najvažniji je posljednji Gunjevićev esej u knjizi 'Osmijeh teologije', u kojima autor humanistički razmatra sve mogućnosti i nedostatke naših identiteta.

Gunjević se tu predstavlja kao suvremeni protestantski teolog koji razumije aktualne probleme svijeta u kojem živi, pa će zato na predstavljanju knjige više spominjati azilante i citirati Alaina Badioua, nego plašiti ljude udbašima među nama. U skladu s naslovom 'Tko je tu, odavde je', čiji je cilj izraziti inkluzivnost autorskog pristupa u ovoj knjizi, Boris Gunjević je zaključio da su to eseji za sve one koji žive 'između', što je valjda zemljopisni ekvivalent one poznate kineske kletve o životu u zanimljivim vremenima.