U knjizi kritika i književnih studija «Kujtesa e humbur» (Izgubljeno pamćenje) istaknutog albanskog književnika Nuri Plaku, među velikanima albanske književnosti kao što je Ismail Kadare, te piscima svjetske književnosti kao što je pjesnik iz Dubaija Mohamed Bin Rashid Al Maktoum, našao se i hrvatski književnik Tomislav Marijan Bilosnić iz Zadra. Knjigu je tiskala poznata izdavalačka kuća OMBR GVG iz Tirane u Albaniji.

Pod naslovom «Pjesnik svjetlosti i prostora», Nuri Plaku piše o Bilosnićevoj zbirci pjesama «Koji jedu ribe», koja je tijekom 2009. godine doživjela svoje drugo petojezično izdanje. Zbirka je naime uz hrvatski, tiskana i na talijanskom, engleskom, albanskom i turskom jeziku.

Nuri Plaku, suvremeni albanski književnik, feljtonist, književni kritičar, eseist, istraživač, novinar i putopisac, ravnatelj Povijesnog muzeja grada Fiera, Bilosnićevu poeziju uspoređuje s pjesništvom europskih i svjetskih pjesničkih velikana kao što su Eugenio Montale, Salvatore Quasimondo, Giuzzepe Ungaretti, Oktavio Paz, Jaques Prevert i H. L. Borhes.

Ističući kako Bilosnić u svim pjesmama rečene zbirke reflektira jedno duboko pjesničko, psiho-socijalno i estetsko osjećanje, gdje su «svjetlost i svemir osnovne razmjere reflektiranja ovog javljanja dostojnog umjetničkog komuniciranja", koje odašilje kao «svježu poruku slobode preko granica svoje zemlje", Plaku tvrdi kako preko ove poruke, Bilosnić vrši «integrativnu poruku hrvatske kulture u europskim i svjestkim razmjerima, kao suvremena književna dostojna stvaralačka ličnost".

Nuri Plaku piše: Bilosnić ima jednu duboku koloritnu konotaciju o svjetlosti. Često on upotrebljava eskalaciju boja, od tirkiznog do zamaglenoga, što poeziji daje jednu vrstu ambiguiteta što čitatelja tjera na razmišljanje. Negdje drugdje, upotrebljava plavo, glede davanja bogatstva i beskrajne duševne ljepote, u neizmjernim granicama horizonata. Estetski efekt upotrebljenih boja, utječe jasno da ova poezija bude nazočna na kulturnoj mapi sadašnjeg pjesničkog modernog pjesništva. Iz ove nazočnosti izviru duboki "zvukovi koji se slivaju skladno u poetskoj simfoniji najznačajnijih svjetskih autora. U ovom smislu on stvara jednu dosta vidljivu korelaciju stvaralaštva sa mnogim od njih.

Ističući kako svjetlo kao značajan element književnog tijesta za sva vremena i za sve razvijene narode svijeta ostaje jedno od najaktivijih simbola umjetnosti, pa je to utkano i u samo tlo hrvatskog pjesništva, Nuri Plaku upozorava na naslijeđene elemente ovog pjesništva koje nalazi u bogatoj hrvatskoj tradiciji koja se manifestira prije svega u eksplozivnoj poeziji, punoj boja i pjesničkog nerva Miroslava Krleže, kao i pjesnika kao što su Anđelko Vuletić i Petar Gudelj.

Značaj Bilosnićevog pjesništva posebno naglašavaju i uvaženi recenzenti studije Nuri Plakua, kao što su prof. dr.Agim Vinca i prof. dr. Josif Papagjoni.