Na jučerašnjem tradicionalnom susretu 'Večer u knjižari' za sve ljubitelje dobre knjige, u Verbumu smo se družili s prof. dr. Helenom Peričić. Uz vodstvo simpatične moderatorice Ines Grbić, Helena Peričić nam je ukratko predstavila svoje dosadašnje stvaralaštvo, život i osobnost kao istaknute sveučilišne i kulturne djelatnice s jedne strane, a s druge strane kao majke, vrlo skromne i drage žene i jedne od omiljenih profesorica/predavača mnogih studenata i studentica. Jedan od znakova koliko je cijenjena i koliko je njezin rad priznat i prihvaćen od strane publike jest jučerašnja brojnost publike ali i njena dominantna dobna skupina - a to su bili studenti.

Večer u knjižari započela je razgovorom o svojem načinu pisanja - o dugim znanstvenim radovima i kratkim, jezgrovitim dramskim djelima.

'Znanstveni diskurs je prostor posve drugačiji od književno-stvaralačkog prostora jer ovaj drugi nudi apsolutnu slobodu i ja sam u tom prostoru sklona krilatici manje je više tako da nastojim u pisanju stanovitoga teksta ogoliti čitavu građu na ono što je najvažnije', odgovorila je profesorica. Smatra da joj to najbolje 'leži', i nakon nekoliko verzija teksta na istu ili sličnu temu, ipak se odlučuje na ono što je napisano najjezgrovitije i najlapidarnije.

Objasnila nam je i zašto u svojim djelima koristi posebno naglašavanje riječi u tekstu (kurziv, velika slova sl.). 'To je za mene poseban način komunikacije s čitateljima. Pisana riječ nije obogaćena onim što nam je ponuđeno u svakodnevnoj komunikaciji, u govornoj komunikaciji u kojoj možemo naglasiti neku riječ ili joj pridodati neku drugu i sl. To nije toliko moguće dešifrirati kada tu komunikaciju imate predočenu na papiru.' Ono što pri tome može pomoći, kaže profesorica, jest naglašavanje određenih riječi grafikom - velika slova, kurziv, interpunkcija,... Ali, opet ni to nije toliko bogato kao izgovorene riječi, naglasila je. 'Na taj način želim sugerirati čitatelju određenu važnost tog djela teksta ili riječi.'

O upotrebi stranih riječi u tekstovima

'Hrvatski jezik je jako bogat međutim ja ga nastojim u određenom prostoru kao što je slobodni prostor literarnog izražavanja obogatiti još i više, onako kako znam i umijem. Jedan od načina je korištenje riječi koje nisu u strogom sustavu domaćeg jezika. Ovdje se ne radi o službenom i 'strogom 'jeziku, znanstvenom diskursu i sl., već o prostoru pune slobode i sugestije tj. utjecanja na onog tko čita', objasnila je.

Postoje doista riječi koje ne nude u domaćem jeziku ono značenje koje nude u kombinaciji sa stranim jezikom. Npr., riječ iz talijanskog jezika intanto - riječ je tako tipično zadarska, i može biti stilski i satirično obojana i upotrebom nje može se iznjedriti bogatstvo značenjskog smisla kao npr. zadarska povijest i vrijeme kada se u Zadru govorilo talijanskim jezikom, pojasnila nam je.

O stranoj nacionalnoj književnosti koja joj je najdraža

Profesorica najviše preferira i cijeni talijansku književnost - u razdoblju kasnog srednjeg vijeka (Dante Alighieri) te humanizma (Boccaccio). Za njih kaže kako su to 'autori koji nisu samo važni kao pisci vlastitih djela, već su i predstavnici svoga vremena i nevjerojatno su utjecajni majstori riječi koji su važni i dan danas, ne samo po formalnim izvedbama vlastitih književnih djela već i po čitavom jednom svjetonazoru, kreativnoj slobodi i slobodi pogleda na svijet'. Istaknula je i rusku književnost, posebno ruski realizam gdje je izdvojila Dostojevskog za kojeg tvrdi kako još uvijek nije premašen u smislu filozofičnosti, mudrosti i nepresušnosti značenja koje nudi svojim romanima.

O svoje dvije profesije i dvije životne 'ljubavi' - pisanju i predavanju

Kaže kako su to su dva potpuno različita prostora i iskazivanja sebe. O književno-literarnom stvaranju, rekla je kako se drznula napisati i namjerava još pisati svoja osobna iskustva ili preslike iskustva njenih znanaca ili ona imaginarnih ljudi u kojima se mnogi ljudi opet mogu prepoznati. 'Bitna je komunikacija s čitateljem, nastojim vlastito i tuđe iskustvo prenijeti onako skromno kao što znam i umijem na papir.'

Što se tiče predavateljskog posla, kaže kako jako voli taj posao. 'Jako volim predavati mladima koliko god sam 'grozna' na ispitima. Mladi mi znaju dolaziti nakon ispita i kažu mi kako su zapravo uživali na ispitu jer je bi zapravo ugodan razgovor. Održavam s jedne strane profesionalnost u tom poslu, ali s druge strane volim komunicirati s mladima, prenositi im svoje znanje i iskustva i valjda to oni prepoznaju. To mi je velika nagrada za trud i poticaj za vlastiti rad u budućnosti.' Voli raditi s mladima, nastojim ne djelovati kao uštogljeni ex katedra profesor, što je i očigledno jer profesorica zaista odiše jednostavnošću i svako malo u rukavu ima neku pošalicu ili vic čime osvaja svoju publiku. 'Moj cilj kao profesor nije zabavljati studente, ali opet ne želim biti suhoparna i monotona.'

Na književnoj večeri, kao veliko i ugodno iznenađenje profesorici Peričić, nazočili su i njeni nekadašnji kolege i prijatelji koje nije jako dugo vidjela. Svaki od njih je bio dio jednog njenog perioda u životu, zajedno su proveli i lijepa ali i teška ratna vremena, na neki način ostali su povezani za cijeli život. Bili su to Sandra Babac (nekada montažerka, snimatelj, suradnik u radijskoj emisiji Usprkos na Donat FM, ), Gordana Baljak (danas novinarka, nekada također radio voditeljica i kolegica profesorice Peričić) i Anđela Ćurković-Petković (glumica Kazališta lutaka Zadar), te su se zajedno s profesoricom Helenom prisjetili davnih vremena, lijepih ali i teških trenutaka, uspomena i pošalica (studentski dani, dani domovinskog rata u zadru, radioemisije na DONAT fm, i sl.).

Na pitanje za kraj je li dosegla sve ciljeve koje si je zadala i sve ono što je planirala, odgovorila je: 'Ne mogu reći da nisam ništa ostvarila od zacrtanog, ali ja još uvijek mogu i želim napraviti jako puno. Ne želim prestati maštati jer mašta daje svakom čovjeku nekakv smisao. Svatko od nas teži za nečim što će ga ispunjavati i predstavljati nekakvo svijetlo za kojim teži i koje mu je inspiracija i motivacija za život.

Imam stanovito životno i ljudsko iskustvo koje nastojim prenijeti svojim studentima kroz interpretaciju književnih djela onoliko koliko ja znam, nastojeći ih uputiti na to da na svojim vlastitim životnim putanjama pokušaju preskočiti 'kamenčiće' koji su bolni, iako su doduše neki kamenčići ipak potrebni u životu kako bi život zapravo bio zanimljiviji i kako bismo ga više cijenili.

Kratka biografija  Helene Peričić

Helena Peričić, rođena je u Zadru 1961. Diplomirala je komparativnu književnost, engleski jezik i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Na istom fakultetu magistrirala je 1989., a na zadarskom Filozofskom fakultetu doktorirala je 1997. obranivši disertaciju pod naslovom "Posrednici engleske književnosti u hrvatskoj književnoj kritici u razdoblju 1914.-1940." Objavljivala je i objavljuje u zadarskom "Fokusu", "Narodnom listu", bivšem "Vijencu", "Zarezu" te stručnim i znanstvenim časopisima.

Bila jedna od pokretača i urednika zadarskog časopisa za književnost i umjetnost "Glasje". Tijekom 1993. na zadarskoj radio-postaji Donat FM vodila je, uređivala i pisala za noćnu emisiju o književnosti i kulturi pod naslovom "Usprkos". Godine 1994. osnovala je pri zadarskom Filozofskom fakultetu Studentski književni klub kojemu je do danas mentorom. Godine 1995. objavila je u vlastitoj nakladi zbirku lirskih i proznih zapisa pod naslovom "Pogledi (nešto kao ... nametljivi zapisi)".

U svibnju 1995. zadarski studenti i glumci zadarskoga Kazališta lutaka prikazali su scenski kolaž "Kolega, rat predugo traje..." temeljen na autoričinoj dramatizaciji vlastitih proznih i pjesničkih tekstova objavljenih u "Narodnom listu" tijekom Domovinskog rata. Danas radi kao izvanredna profesorica na Odsjeku za Kroatistiku i Slavistiku Sveučilišta u Zadru, ali uskoro će biti unaprijeđena u redovitog profesora. Članica je hrvatskog centra PEN-a, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog centra UNIMA, Hrvatskog društva za anglističke studije (HDAS) i Hrvatskog centra ITI-UNESCO.

Djela: Pogledi (nešto kao... nametljivi zapisi)1995., Oblaci - Zbirka pjesama Studentskoga književnog kluba 1998., Dimitrija Demeter - izbor iz djela,priredila Helena Peričić,1999., Izići na svjetlo /dramski tekstovi/,2005., O riđanu, Petru i Pavlu (dnevnički zapisi, članci, pisma... 1991.-1998.) 2006., Domnana i bijele ovce (priče o skr/u/šenosti) 2007.