Kultura

Zadar čita 2011

Olja Savičević-Ivančević: Živim svoju utopiju!

Olja Savičević-Ivančević: Živim svoju utopiju!

Olja se vratila na mjesto zločina, točnije - u Zadar, grad u kojem je provela, kako kaže, lijepe dane, unatoč činjenici da je na Sveučilištu u Zadru studirala ratnih devedesetih godina. Iza nje su zbirke pjesama, priče, te roman koji je osvojio i publiku i kritiku, 'Adio kauboju'.

Za svoj je rad dobila književnu nagradu Prozac (zbirka priča 'Nasmijati psa'), nagradu Kiklop ('Kućna pravila'), te nagradu Večernjeg lista za kratku priču. Osvojila je stipendiju koja će je odvesti u Istanbul. Sinoć smo u Gradskoj knjižnici Zadar imali priliku doživjeti Olju Savičević-Ivančević, jedinstvenu autoricu, na književnom susretu manifestacije 'Zadar čita'.

 

Uz Gorana Bujića, zadarskog književnika, kritičara i urednika kulture 'Zadarskog lista', Olja se vratila u vrijeme svojih prvih literarnih koraka, pjesmama u zbirci 'Bit će strašno kad ja porastem'. Prozvana književnim wunderkindom, Olja je s vremenom od pjesnikinje postala prozaik, i to vrhunski, pa se čak dogodilo i to da su joj neki urednici predlagali da ponovno izda 'stare' stihove.

U pričama iz zbirke 'Nasmijati psa' ima i zadarskih momenata, otkrila je. A onda se upustila u stvaranje najzahtjevnije književne forme - romana.

'Nedjeljom u 17 sati prikazivali su se western filmovi. Odrasla sam uz njih i zbog toga mi se činilo da su oni idealni za prikaz jednog suvremenog dalmatinskog područja, gdje su svi ti lokalni moćnici, mito i korupcija, pravi Divlji zapad, a zapravo - Divlji jug', kazala je Olja.

Čuli smo i to kako će se uskoro posvetiti preispisivanju ljubavnih romana, kako bi pokušala razbiti teoriju o ljubavi kao temi trivijalnog žanra. 'Zanima me koliko je moguće ispisati ljubavnu priču, a da ona ne bude parodija. Zaključila sam kako živimo u parodiji onoga u što smo vjerovali. Stvarnost nam je postala nevjerojatnija od fikcije'.

Kolumne za 'Slobodnu Dalmaciju', učenje od dobrih pisaca, može li se živjeti od pisanja, još su neke teme o kojima su Bujić i Ante Mihić, voditelj knjižnice u Salima, razgovarali s Oljom.

'Da, živim od pisanja, ali i to je svaštarenje. Nedavno sam radila songove za dječju predstavu i u tome sam zaista uživala. Može se reći da živim svoju utopiju, i zapravo, moja je igra postala moj posao', zaključila je Olja, i otkrila nekoliko 'tajni zanata' Anti Mihiću.

I publika je imala nekoliko pitanja za književnicu, a kako se snašla u Istanbulu - doznat ćemo uskoro.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.