Knjižara 'Verbum' je sinoć, u svom već tradicionalnom druženju pod nazivom 'Večer u knjižari', ugostila akademika Antu Stamaća. Vođen pitanjima moderatorice Ines Grbić, predstavio nam je svoje dosadašnje bogato djelovanje i stavove kojima je osobito pridonio afirmaciji hrvatskog pjesništva.

Ante Stamać ugledni je pjesnik, teoretičar književnosti, esejist, prevoditelj i urednik. Rođen je 9. listopada 1939. na otoku Molatu, u obitelji gimnazijskih profesora i filologa. Diplomiravši 1963. na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je 1970. komparatističkom radnjom o Tinu Ujeviću, te doktorirao 1978. disertacijom o teoriji metafore. Detaljniju biografiju možete pogledati ovdje.

Razgovor s akademikom

Izuzetno aktivan u svome djelovanju na raznim područjima vezanim za Hrvatski jezik i kulturu, za rad u HAZU, Matici Hrvatskoj, na Sveučilištu, na gostujućim predavanjima u zemlji i svijetu, itd., na pitanje je li do sada osjetio zamor, krizu zvanja ili možda odustajanje, Ante Stamać odgovara:

'Od djetinjstva do današnjeg dana, nikada u životu nisam gledao na život niti se postavljao na način da živim kako bih ispostavio određene račune. Rođen sam zato da se bavim ovim čime se bavim i ja se jednostavno time bavim. Ja sam hrvatski pisac, bavim se hrvatskim jezikom i kulturom i tako ću se baviti dok mi život to bude omogućavao i 'dopuštao', rekao je akademik.

O djelatnosti predstojnika katedre za Hrvatski jezik i književnost uvrijeme komunizma

Iako protjeran iz Zadra sa samo 17 godina od UDBE, Ante Stamać nije odustao od svog sna i djelovanja. 'Bio sam marljiv mladić i razmišljao sam na način da ako si marljiv, imaš svoj posao i zvanje, ne moraš se ničeg bojati. Razmjerno brzo sam se afirmirao među svojim kolegama i studentima u to doba u Zagrebu. Mi smo se kao kolege i studenti pronašli i podržavali.'

Kolege koji su bili u komunističkoj partiji posebno su pazili na to da se pomaže ljude koji su bili opovrgavani. 'Uvijek je bilo dobrih ljudi, ali i onih loših. I tada je također bilo sjajnih partijaca koji su prepoznali moja znanja, sposobnosti i zalaganje i omogućili mi da 'preživim' i nastavim sa školovanjem i unaprjeđenjem svog djelovanja', kaže Stamać. Među onima koji su mu to omogućili istaknuo je nekoliko ljudi kojima je, kako kaže, doživotno zahvalan. To su: Marijan Matković, veliki hrvatski dramatičar, tajnik Razreda za književnost akademije i Jure Kaštelan, nekadašnji docent Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru.

O Kaštelanu

Premda književna struka Juru Kaštelana, pjesnika, prozaista i književnoga teoretičara, bespogovorno proglašava jednim od najznamenitijih suvremenih hrvatskih pjesnika, o njegovu književno-znanstvenom opusu objavljen je tek manji broj sustavnih i ozbiljnih studija. 'Tome se ne treba odveć čuditi, kaže Stamać. 'I kao osobu bogatog duha, znanja i inteligencije i kao autora širokih pjesničkih i teorijskih horizonata te visokonjegovane književne i filozofske kulture, Kaštelana mogu tumačiti iznimno upućeni i Kaštelanu duhovno srodni analitičari i interpretatori'. Teško bi se mogao naći bolji i pouzdaniji tumač Kaštelanova djela od akademika Ante Stamaća, Kaštelanova sveučilišnog asistenta, pjesnika i znanstvenika posve bliska Kaštelanovoj poetici i njegovu književno-teorijskom usmjerenju.

Svoju studiju o Kaštelanu Stamać je usmjerio na tumačenje glavnih obilježja Kaštelanova djela, ukazivanje na paradigmatične Kaštelanove poetske, prozne, jezikoslovne, književno-povijesne i književno-teorijske postupke koji su preobrazili i usmjerili suvremenu hrvatsku književnost i književnu znanost. Tema Kaštelan prvo je Matičino i drugo, prošireno izdanje Stamaćevih tekstova o Juri Kaštelanu.

O Vesni Parun

Profesorski jezgrovito, ali i emotivno, Stamać je rekao da je Vesna bila protivna svakoj površnosti. 'Počela je pisati o nevinoj i bujnoj prirodi, pa preko pustolovnih ljubavi došla do moralno-estetskih problema našeg doba. U zbirci "Zore i vihori" divi se prirodi, u "Crnoj maslini", "Ropstvu" i knjizi "Ti i nikad" piše o ljubavi, u "Ukletom daždu" i "100 soneta" odražava tamni, jesenji prizvuk, dok se u "Apokaliptičnim basnama" i "Salto mortaleu" iz liričarke pretvara u ironičnu kritičarku mračnog doba', istaknuo je Stamać.
'Pisala je za izabrane, klonila se avangardnog izraza, koristila jezik prirode bez znanstvenog nazivlja, pisala sonete koji su disciplinirali njenu rastresitu maštu. Bila je prijestupnica svega dovršenoga. Zakonita je nasljednica Tina Ujevića i zasluženo ide u red najvećih pjesnika 20. stoljeća', rekao je Ante Stamać.

O odrastanju u profesorskoj obitelji

'Moji roditelji nisu imali dosta vremena baviti se svakim od nas ponaosob te našim interesima, željama, školom i sl. Paralelno odgajati osmero djece, koliko nas je ukupno bilo, i sudjelovati u intelektualnom životnom okruženju i profesiji zaista je bilo teško uravnotežiti, tj. omogućiti da obje strane dobiju dovoljno vremena i jednako kvalitetne pažnje. Tako da je moj najveći učitelj i na neki način zamjena za roditelje bio moj najstariji brat. On je mojoj braći i sestrama bio najveći uzor i sve što smo tada naučili tada naučili, zahvalni smo upravo njemu', ispričao nam je Stamać.

O medijima današnjice i o njihovim izjavama o Matici Hrvatskoj i HAZU-u

'Jedno su njihove priče, a drugo je stvarnost. Mediji su izmišljena zbilja. To što pišu mediji, a mi svakodnevno moramo slušati, gledati, čitati, to nema veze s istinom, već su same gluposti, laži i obmane', izjavio je Ante Stamać. 'Danas ne postoji medij kojem bismo mogli vjerovati, osim 'Vijenac' Matice hrvatske i 'Glas koncila'. Sve drugo je, na razini podataka, a ne interpretacije, smeće i užas', rekao je Stamać.

Ante Stamać, čovjek i profesor akademske zajednice, koji je u svom istraživačkom radu nekada koristio novine kao jedne od svojih istraživačkih izvora za citate, fusnote i bilješke, kaže za današnju situaciju u kojoj se više ne može za ničim posegnuti i u ništa pouzdati: 'To je danas strašno. U svojoj vlastitoj studiji o Tinu Ujeviću iz 1929. rekonstruirao sam dijalog tadašnjeg jednog splitskog i jednog beogradskog dnevnog lista, u potpunosti sam se pouzdao i vjerovao njihovim izjavama i postavkama, bez imalo sumnje u istinitost tvrdnji i kvalitetu sadržaja.' Danas kaže kako ne zna koje bi novine i medije mogao koristiti jedan znanstvenik, profesor, istraživač, u nekim svojim studijama, radovima i dr.

'U Hrvatskoj se dogodilo to da kompetentni ljudi nemaju nikakva udjela niti im se daje ikakva zasluga za njihova postignuća i zalaganja, već ih se kalja i omalovažava. Matica Hrvatska kao institucija stara 173 godine i HAZU koja je nedavno slavila 150 godina predmet su podcjenjivanja i ruganja od strane medija, odnosno određenih novinara.' Samo je HAZU u Europi i svijetu predmet poruge jer je u ostatku svijeta ona predmet hvale i ponosa, kaže Stamać. HAZU ima do sada tri nobelovca i imat će i buduće. U središtu je hrvatskog svekolikog života. 'Zašto nas tako kaljaju po medijima i obezvrjeđuju naš uspjeh i omalovažavaju realne zasluge i zalaganja?! Zar akademici ne smiju živjeti, zarađivati honorare, pisati svoje knjige?', zapitao se Ante Stamać.

O Tinu Ujeviću

On je bio genijalac i vrhunski intelektualac, jedan od njegovih najvećih životnih učitelja i uzora, kaže Ante Stamać. 'Tin Ujević je bio nomadska duša, zanimali su ga drugi gradovi i druge kulture - od Vrgorca, gdje je rođen 5. srpnja 1891. godine sve do Pariza (u kojemu je napisao svoje prve dvije zbirke pjesama, "Lelek sebra" i "Kolajnu"). Prošao je sve europske struje 20. stoljeća i plodno ih prenio na hrvatsko tlo. On je učitelj hrvatskoga naroda; stvorio je ovom narodu jezik, sačuvao njegovu svježinu i u leksičkom i u sintagmičkom smislu', rekao je Stamać.

Taj 'nedostižni čarobnjak riječi', akademik Ante Stamać drži nesumnjivo najvećim pjesničkim imenom hrvatske književnosti 20. stoljeća. Čitavim svojim bićem posvećen umjetnosti, Ujević se odrekao urednoga građanskog života i živio samotnjačkim, boemskim životom. Jednom je netko napisao, rekao je Ante Stamać, kako je Tin Ujević najplemenitiji boem i uživalac samoće, o čemu svjedoči i ova Tinova rečenica: 'Umjetnik živi u svome djelu, a nikako u svome životu.'

O hrvatskome standardnome jeziku

'Hrvatski jezik je jedina pohrana sveukupne kulture jednoga naroda, standardni jezik postoji zato da bude spomenik ovoga naroda', rekao je Stamać. Potužio se na činjenicu da se mnogi hrvatski dužnosnici na visokim pozicijama (od ministara na dalje) ne znaju pravilno izražavati, odnosno da ne poznaju standardni hrvatski jezik i na taj način ga automatski, u svojim govorima i općenito komunikaciji sa širom javnosti, degradiraju i iskrivljavaju.

Standardni jezik trebao bi biti naš svakodnevni govorni jezik u svakodnevnoj komunikaciji, a koliko je poznato danas ga koriste samo profesori i svećenici. 'Kako govorimo kod kuće, to je posve individualno i slobodovoljno. Ovaj narod jednostavno ne poznaje dovoljno svoj jezik', zaključio je Ante Stamać.