Biti pisac prilično je osamljen posao, kaže O Ceallaigh. On to ne smatra karijerom. Trenutno radi na scenariju, i na neki način 'izdaje' svoj književni rad

Ovogodišnji pisac u rezidenciji u Zadru, irski književnik Philip O Ceallaigh gostovao je u Gradskoj knjižnici Zadar, te se susreo s novinarima u caffe baru LiBar, u sklopu knjižnice.

Philip O Ceallaigh rođen je u okrugu Waterford, a živio je u Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Rusiji, SAD-u, Kosovu, Gruziji i Rumunjskoj. Njegova prva zbirka kratkih priča, Notes from a Turkish Whorehouse (2006) dobila je nagradu Rooney (za najboljeg irskog pisca mlađeg od 40 godina), nagradu Glen Dimplex (za prvu knjigu objavljenu u Velikoj Britaniji ili Irskoj) i uvrštena je u uži izbor za nagradu za kratku priču Frank O'Connor.

Njegova druga knjiga, The Pleasant Light of Day, objavljena je 2009. Uredio je antologiju nove kratke proze pod naslovom Sharp Sticks, Driven Nails (2010).

O Ceallaigh već nekoliko godina živi u Bukureštu, u Rumunjskoj, ali boravio je u mnogim zemljama. 2009. godine imali smo ga priliku upoznati na Festivalu europske kratke priče, projektu koji je ove godine doživio svoje - nažalost, posljednje izdanje. U Zadar je stigao iz Splita, a već danas putuje za Bukurešt. O Ceallaigh je autor kratkih priča, te tvrdi da je to forma u kojoj se osjeća najprirodnije. Pisanjem se bavi svakodnevno i od toga živi, pa kaže da je prilično discipliniran u pisanju. U Zadru je bilo toliko lijepo vrijeme, pa se ostavio pisanja i uživao u prirodi i izletu na Paklenicu.

Kada je riječ o autobiografskim elementima u literaturi, O Ceallaigh tvrdi da je prelijen da bi izmišljao, a doživio je i to da mu se osvetila bivša djevojka koja je objavila svoju 'verziju' priče.

Samotni, depresivni ljudi njegovi su likovi. Uživa u glazbi Toma Waittsa, Leonarda Cohena i Bob Dylana. Voli čitati ruske klasike, a upoznat je i s hrvatskim autorima - čitao je Ivu Andrića i Slavenku Drakulić.

Biti pisac prilično je osamljen posao, kaže O Ceallaigh. On to ne smatra karijerom. Trenutno radi na scenariju, i na neki način 'izdaje' svoj književni rad. 'To je svojevrsna prostitucija. U svijetu filma pisac, tj. scenarist nije toliko važan. Važni su redatelj, glumci, budžet je važniji od pisca. Tu se vrti više novca nego u književnosti, u svakom slučaju', zaključuje O Ceallaigh.