Otkad je Tuđman otišao, ja sam zbog tog prijateljstva mnoge omraze doživio. Daj Bože da me to druženje s njim dovelo i do ove nagrade - izjavio je u nedjelju pisac Ivan Aralica na svečanoj dodjeli nagrade Vladimir Nazor. Na upit novinarke Nove TV misli li da ga simpatizira i današnji HDZ dobro raspoloženi laureat kratko je odgovorio: "Među HDZ-ovskim biračima i njihovim rukovoditeljima ima mnogo mojih čitatelja, gotovo obožavatelja".

Zanimljivo, upravo je Ivan Aralica bio taj koji je zahvalio u ime dobitnika nagrađenih za "vrhunske dosege u području književnosti, glazbe, likovnosti, filma, kazališta i arhitekture", piše Jutarnji.hr.

Dodjela najvažnijeg državnog prizanja za najbolja umjetnička ostvarenja ove je godine tako dobila puno više pozornosti nego što je dosad bio običaj jer se izbor Ivana Aralice, baš kao i odluka da nagradu za životno djelo u području kazališne umjetnosti dobije Zlatko Vitez, može nazvati kontroverznim.

Podsjetimo, Aralica - nekoć popularni autor romana "Okvir za mržnju", "Psi u trgovištu, " Duše robova" - početkom 1990-ih doživio je nagli uzlet u karijeri kad ga je Tuđman nazvao svojim omiljenim piscem.

Pisac je postao političar, HDZ-ov zastupnik, a kompliment je vratio tako što je postao i neformalni Tuđmanov ideološki parlafon, intelektualac koji javno podupire ideje o etničkom čišćenju.

Pamte se njegovi ozloglašeni feljtoni o Bosni te Gojku Šušku simptomatičnog naslova "Blažene oči koje su te gledale", baš kao i komentar Tuđmanova sukoba s tadašnjim predsjednikom HAZU Ivanom Supekom. Supek je, naime, žestoko kritizirao Tuđmanov odnos prema Bosni i privatizacijsku pljačku, a Araličin je komentar glasio: "Predsjednik HAZU ne može biti onaj tko se ne slaže s predsjednikom države."

Prije par godina, pak, Aralica je bio jedan od potpisnika peticije kojom se zahtijevalo da se Branimiru Glavašu omogući obrana sa slobode.

Odluku da se nagrada dodijeli Aralici potpisao je žiri u sastavu Krešimir Nemec, Tonko Maroević, Jakša Fiamengo, Dubravka Oraić-Tolić, Andrea Zlatar, Julijana Matanović i Borben Vladović.

Kuloarska priča kaže da se o Aralici već nekoliko godina raspravlja, a ove je godine nagradu, navodno, dobio jer mu je jedini ozbiljan protukandidat bio daleko manje produktivni Nikica Petrak. Za Aralicu su glasala četiri člana žirija, a za Petraka tri. Milan Moguš, predsjednik nagrade Vladimir Nazor, na dodjeli je rekao da politiziranja u odlukama nije bilo i da je djelo razmatrano samo sa stvaralačke strane i ništa više.

Nije zgorega napomenuti da je opus Ivana Aralica u proteklih 20 godina obilježilo izdavanje romana s ključem "Ambra" i Fukara" te romana "Četverored" koji je ekranizirao Jakov Sedlar. Malo je onih koji ta djela smatraju književno relevantnima.

Sve i da je suprotno, da je Aralica napisao izuzetna djela, kad se dodjeljuju nagrade za životno djelo, itekako se vodi računa o svim aspektima djelovanja. Stoga ne čudi da urednik i izdavač Nenad Popović o izboru Aralice kaže:

"Jadni Vladimir Nazor, pa to je posljednji čin i kraj jedne hrvatske narodnjačke književnosti koja je s Aralicom spala na najtužnije dno vezanosti za tradiciju i jednostavnost.

Žalosno je zbog Nazora koji je u nekoliko svojih tekstova bio veliki književnik, a kao osoba vrlo odvažan i dosljedan te je u doba najveće krize Hrvatske otišao u šumu da se bori protiv okupatora. Sada je tome došao kraj, a Ivan Aralica, čovjek koji je sam degradirao vlastite književne dosege, dobiva nagradu velikog angažiranog hrvatskog pjesnika i intelektualca. To je ironija sudbine, a Aralici, nažalost, ni ta nagrada neće pomoći. Teško mu je čestitati."