Po dvanaesti put ove će godine, od 22. do 26. srpnja, istarski gradić Svetvinčenat poslužiti kao nevjerojatna kulisa za suvremeni ples i sve njegove intermedijalne i multimedijalne izvedenice

Festival plesa i neverbalnog kazališta u Savičenti, kako Istrani nazivaju ovo pitoreskno mjesto, od 2000. pod vodstvom Snježane Abramović-Milković funkcionira kao ljetno okupljalište plesačica i plesača, ali i plesne publike iz cijele regije, Europe i svijeta. Kako je riječ o jedinom ljetnom plesnom festivalu, nije čudno da je u fokusu svih onih koji u Hrvatskoj plešu, pišu o plesu ili jednostavno vole ples.

Kad ga je osnivala, voditeljica Zagrebačkog plesnog ansambla znala je koja joj je, kako se to suvremenim proaktivnim jezikom kaže, misija i vizija. Od početka nije pristajala na uske produkcijske okvire festivala-početnika, nego je uvijek nastojala napumpati program do gotovo nemogućih razmjera. No, uz velike ansambl-projekte, kako domaće, tako i inozemne, Savičenta je uvijek bila i festival otvoren za eksperimente najrazličitijih vrsta, od predstava koje su, na primjer, igrale u odvojenim sobama za po jednog gledatelja do krajnje konceptualno promišljenih izvedbenih labirinata za praćenje i razumijevanje kojih je potrebna teorijska podloga.

Treću pak stranu različitosti koju nudi Festival plesa i neverbalnog kazališta pokazuje činjenica da se, osim u Kaštelu Grimani, povijesnoj utvrdi u središtu gradića koja je zahvaljujući ovoj manifestaciji sanirana do mogućnosti da bude pretvorena u plesnu pozornicu, velik dio programa odvija na gradskom trgu i u pripadajućoj loži, besplatno i za sve koji se tamo zateknu. Zato Svetvinčenat ima najzanimljiviju plesnu publiku, sastavljenu od onih koji prate ples i onih kojima je ples doslovno došao pred vrata.

Dvanaesto izdanje Festivala plesa i neverbalnog kazališta, unatoč kriznim uvjetima, po programu se čini jednako atraktivno, ako ne i atraktivnije od mnogih dosadašnjih. Naime, iako je okvirna tema selekcije intermedijalnost, veza između plesa i drugih medija te teatar objekta, to ne znači da su zaboravljene već uobičajene kategorije dosadašnjeg programiranja kao što su novi cirkus i performans.

U svojih pet dana trajanja, festival ima sveukupno dvanaest predstava, od čega je jedna i premijera. Riječ je o produkciji Zagrebačkog plesnog ansambla 'Tri none' koja, prema ideji Aleksandre Mišić i Ognjena Vučinića zapravo govori i o samom festivalu. Autorski tim inspiraciju je pronašao u nesvakidašnjoj publici ovog festivala, i njihovim životima, pa u predstavi pored plesačica Sare Barbieri, Martine Nevistić i Aleksandre Mišić sudjeluju i tri zbiljske none: Ljubica Čikada, Marija Floris i Ondina Sirotić. Lokalni kolorit festivalskom programu daju i filmovi kolektiva Šikuti Mashine, neoakcionističkog kolektiva iz sela Šikuti, ali i Puljanka Roberta Milevoj, koja svojim autobiografskim solom 'Roberta, Roberta' potvrđuje, između ostaloga, kako Festival plesa i neverbalnog kazališta nije slučajno baš tamo gdje jest.

Inozemni program 12. Savičente otvara španjolski koreograf Emilio Gutierrez, koji je nakon svojedobnog nastupa na istoj pozornici već radio i sa ZPA. No, jedna od najvećih atrakcija bit će, paradoksalno za plesni festival, nastup-predavanje koje će pod naslovom 'Protomembrana' održati također Španjolac, jedan od osnivača legendarne skupine La Fura dels Baus, Marcel.lí Antúnez Roca.

Riječ je o svojevrsnoj prezentaciji najnovijeg stadija u kojem je ovaj istraživač mehanotrona došao u biotehnološkim nadgradnjama ljudskog tijela. Marcel.li domaćoj publici nije nepoznat i sigurno će mnogi doći u Svetvinčenat samo zbog njega. U zanimljivije dijelove programa ulaze i nastup japanske kompanije The Original Tempo s predstavom 'Shut up, Play!!!' i digitalizirana koreografija 'Quia' njemačko-hrvatsko-kolumbijske skupine Digital Tattoo. Publici željnoj inteligentne zabave namijenjeni su nastupi belgijske koreografkinje Miet Warlop čije je izraz bliži plesu nego cirkusu i francuske grupe 'My!Laika' za koju vrijedi upravo obrnuto. Ljubiteljima regionalne scene će, pored prilike da pogledaju reprize koreografija 'Interface', 'Love Will Tear Us Apart' te 'Metar 70 i nešto', biti zanimljiv i svojevrsni kuriozitet - nastup Plesnog kazališta Skoplje s koreografijom 'A world in-between' vodeće makedonske suvremenoplesne autorice Risime Risimkin.