U organizaciji Kulturne udruge i Zelene zone Grada Szigetvara, kao i Zrinske garde iz Čakovca, zadarskoj likovnoj publici predstavilo se desetak umjetnika iz Mađarske

U izložbenom prostoru Državnog arhiva Zadar u petak je svečano otvorena izložba mađarskih slikara pod nazivom Elektrografija.

U organizaciji Kulturne udruge i Zelene zone Grada Szigetvara, kao i Zrinske garde iz Čakovca, zadarskoj likovnoj publici predstavilo se desetak vrsnih suvremenih umjetnika iz Mađarske: Sandor Batai, Andras Bohar, Agnes Haasz, Peter Herendi, Borbala Kovats, Edit Sandor, Balint Szombathy i Maria Teller. Domaćin mađarskih kolega je HDLU Zadar.Riječ Tomislava Marijana Bilosnića na otvaranju izložbe. Na izložbi su govorili Mihael Štebih, akademski kipar, predsjednik skupštine Zrinske garde Čakovec, Sandor Batai, mađarski umjetnik, i Tomislav Marijan Bilosnić, književnik i slikar, predsjednik skupštine HDLU Zadar, koji je ujedno imao čast otvoriti izložbu.

'Ove nas slike vraćaju najljepšim stranicama povijesti tiskarstva i grafike, diazotipiji, davnom heliografskom postupku reproduciranja na specijalno obrađenim papirima, faksimilnim reprodukcijama, fleksografiji, folijama, filmu, fotopretisku, fotolitografiji, ..., i mnogim drugim svjetlosnim grafičkim tehnikama u kojima se često već postojeći kliširani otisak likovno razgrađuje na najsitnije čestice kako bi se od njihove svjetlosti konačno stvorilo novo djelo. Mađarski nam umjetnici na ponajbolji način poručuju kako vječno početništvo nije rutinerstvo već jedini put u novo, osobno, moderno, u ono što je svojstveno dobu u kojemu živimo' , prigodnim je uvodnim riječima Tomislav Marijan Bilosnić otvorio izložbu.

Izložbom su se organizatori htjeli prosjetiti i odati počast prerano preminulom 45-godišnjem Andrasu Boharu (čije ime i nosi Mađarski elektrografijski muzej), ujedno i obilježiti petu godišnjicu njegove smrti (2006.). On je bio filozof, esteta i pokretač žanra mađarske elektrografije. Imao je značajnu ulogu u popularizaciji i prihvaćanju tog neobičnog 'modernog' žanra. Njegove studije na temu elektrografije i danas predstavljaju početnu točku za povjesničare umjetnosti i estete koji se bave spomenutim žanrom. Na izložbi su se mogli vidjeti, između ostalog, i njegovi radovi iz serije slika 'Reproduktivno pjesništvo'.

Naziv izložbe je ujedno i naziv tog, za većinu ljudi, još nepoznatog i tajanstvenog umjetničkog žanra. No, o čemu se točno radi? Što je elektrografija?

Elektrografija je umjetnost 21. stoljeća. U svojim ostvarenjima oslikava, obrađuje, održava i objašnjava naše doba. Pomoću svojih tehničkih uređaja nastoji ostvariti vizualni svijet, koji je u našem ubrzanom stoljeću sposoban zaustaviti kontinuirani napad informacijskog i slikovnog poptopa koji prodire u njegovu dubinu. Na taj način se stvaraju temelji slike na jedinstvenoj svojstvenosti uređaja koji ne nalikuje na ostale tehničke mogućnosti. Uloga tehnike prekoračuje posredničko-reproduktivnu (umnožnu) funkciju.

Elektrografija je zbirna imenica za stvaralaštvo pomoću stroja za fotokopiranje, telefaksa i računala. Žanr se pojavio u Mađarskoj u drugoj polovici 70-ih godina. Od 90-ih godina nadalje, postupnim širenjem tehničkih uređaja, elektrografija postaje sve popularnija. U početku, zbog uglavnom crno-bijelih strojeva za fotokopiranje, radovi koji su tada nastajali bili su ograničene veličine (formata). Taj početni period stvaralaštva naziva se elektrografičkim. Na prijelazu stoljeća, sve šire korištenje računala i pojava digitalnog tiska, omogućilo je početak novog razdoblja - elektrografije, gdje su formati i ispis u boji otvorili nove perspektive.

Finalni proizvod je jedna slika, više njih, varijante, stanice, 'proizvodi' jednogizvanrednog specifičnog procesa. U tom procesu umjetnik koristi elektroniku kao sredstvo, digitalizaciju kao metodiku, a platno kolaža i ostale tehnike kao ekran. Elektrografičari u poslu koriste uređaj kao sredstva ostvarenja. Početnu sliku stalno mijenjaju, oduzimaju od nje, dodaju, nanose nove slojeve boje i dr. U toj se tehnici kriju bezbrojne individualne prilike koje se mogu izlagati pojedinačno, zato svi umjetnici idu svojim putem... 

Izložba je sačinjena od izbora radova stvaratelja Mađarskog elektrografskog društva. Tri generacije umjetnika pokušali su, različitim stvaralačkim metodama i nezavisnim smjerovima, približiti žanr elektrografije zadarskoj publici.

Od izloženih dijela, najranije su nastale serije slika pod nazivom 'Slike u kretnji', autora Balinta Szombathyja. One su nastale korištenjem posljedica pogrešnog funkcioniranja slikovnog telegrafa. Kompozicije su nastale kao kolaži, a kvarovi predstavljaju bezbrojne stilske znakove. Radovi nastali sredinom 80-ih godina donose reportažne fotografije, viđene u vijestima, ali njihovi fragmenti odvajaju radove od svakodnevnog života i postaju samostalni umjetnički brend.

Edit Sandor svoje je radove stvarala 90-ih godina pomoću stroja za fotokopiranje i spajanjem slika iz različitih povijesnih razdoblja. Serije izloženih slika nastavak su ondašnjih grafičkih instalacija , a zajedničko im je obilježje slojevitost - različiti slojevi na različitim materijalima (papir, paus, folija). Zbog prozirnosti tih materijala, radovi vode dijalog sa svevremenskom okolinom, dovodeći radove u novi kontekst.

U radovima Borbale Kovacs primijete se arhaična obilježja. Veza između prošlosti i sadašnjosti, uloga i razmatranje tradicije osnovno je obilježje njezinog stvaralaštva. Radovi su stvarani računalom i u njima prevladava slikovitost. Stvarni elementi kolaža, napravljeni pomoću računala, pojavljuju se kao dijagnoza slikovne površine.

U seriji slika 'Ista priča', autor Sandor Batai istražuje identitet srednje i istočne Europe i tamošnjih ljudskih sudbina. Dokumentarni odlomci iz doba monarhije i zajedničke prošlosti, uobičajeni studijski portreti, nepoznata lica sa grupnih fotografija pretapaju se u znakove, kao na izblijeđenim fotografijama gdje se u vremenu gubi pojedinačni identitet i naša sudbina postaje zajednička priča. Serija slika prikazuje svijet tadašnjih fotografija u boji.

Radovi Petera Herendi pod nazivom 'Maske' istovremeno prikazuju slike kazališnih i karnevalskih maski, ali isto tako prikazuju i uspomene drevnih ceremonija prikrivanja i maskiranja. Kao inspiracija za izradu maski, poslužile su mu skulpture-portreti. Sirovi je materijal umjetnik izrazio na različite načine, dajući djelima više značenje.

Maria Tellér predstavlja treću generaciju umjetnika izlagača. Temelj njezinih radova predstavljaju slike rađene na tradicionalan način, ali prerađene pomoću 'jezika' računala. U definiciji njezinih radova važno je prikazivanje opće valjanosti, ispitivanje makro i mikro svijeta te izraz njihovog identiteta.

U radovima desetljetne stvaralačke djelatnosti Ágnes Haasz možemo pratiti razvoj žanra od samih početaka do danas. U prošlom je desetljeću karakterizira stvaralačka osjetljivost, čiji su temelji fotografije i grafika.

Izložba će biti otvorena za posjetitelje do 15. rujna 2011. u izložbenom prostoru Državnog arhiva Zadar, ulica Ruđera Boškovića b.b. (nasuprot studentske menze Citadela)

K.Š.