Službeno glasilo dalmatinske vlade, pravno-političke novine Kraljski Dalmatin/Il Regio Dalmata izlazile su do 1810. godine kao tjednik na osam stranica, dvostupačno i dvojezično - na talijanskom i hrvatskom jeziku.

Kraljski Dalmatin je od br. 1 (12. srpnja 1806.) do broja 36. (21- rujna 1810.) uređivao pisac i publicist Bartolomeo Benincasa, inače u doba francuske uprave glavar javne nastave u dalmatinskoj vladi u Zadru, a u uredničkim poslovima pomagao mu je i zamjenjivao ga istaknuti hrvatski intelektualac iz Zadra Ivan Kreljanović Albinoni. Do kraja izlaženja list uređuje Nikola Dominik Budrović.

Hrvatski članci u Kraljskom Dalmatinu uglavnom su prijevodi s talijanskog jezika. Već u prvom broju lista ističe se da će "taliansko skazanje" biti preneseno u "slauni Arvazki jezik", i to ne samo za one koji ne znaju drugi jezik, nego i za one koji se radije služe "svoim materinim govoregnem, nego Talianskim". Prevoditelji su bili zadarski franjevci Andrija Kadčić, Paško Jukić i dominikanac Nikola Dominik Budrović koji je, osim redovitog prevođenja, u Kraljskom Dalmatinu objavio i neke svoje članke.

Hrvatski članci pisani dalmatinskim pravopisom i u štokavskoj ikavici

Prevodilački poslovi za potrebe Kraljskog Dalmatina uistinu nisu bili laki, budući da standardizacija hrvatskog jezika još nie bila provedena, a nedostajali su i rječnici stručnog nazivlja. Kako su prilozi u novinama bili iz različitih struka, odgovarajući je terminološki leksik predstavljao stalnu i ozbiljnu poteškoću prevoditeljima.Tekstovi su objavljivani u tzv. dalmatinskom pravopisu i u štokavskoj ikavici, dakle u onom hrvatskom pučkom govoru koji će upravo zbog svoje rasprostranjenosti, ali i tradicije, nepunih 40 godina poslije, Ante Kuzmanić i zadarski jezikoslovni krug izabrati za jezik prvog preporoditeljskog lista u Dalmaciji - Zore dalmatinske.

Razumljivo je da se u jeziku Kraljskog Dalmatina počesto susreću čakavski, te ijekavski oblici, brojni su i talijanizmi i te nešto manje turcizmi. Nedostatak hrvatskog stručnog nazivlja prevoditelji zadarskih novina nadomjestili su, više ili manje, uspješnim novostvorenim hrvatskim riječima: filozof - mudroznanac, retorika - liposlovka, harmonija - skladnoglasje, elokvencija - hitroslovlje, akademija - mudroskupština, licej - mudroučionica, agrikultura - težaštvo, teatar - prikazalište, religija - bogoštovije, skretar - otajnik (tajnik), reforma - prinaprava, itd.

Kraljski Dalmatin stvara pretpostavke za buđenje nacionalne samosvijesti

Kraljski Dalmatin nedvojbeno je osnažio hrvatski karakter javnog života u Dalmaciji, ali njegova je važnost osobito velika u potvrđivanju hrvatskoga kao posve prikladnog jezika za svakodnevni izražaj i poslovanje. Izlazeći kroz pune 4 godine i na hrvatskom jeziku, Kraljski Dalmatin je hrvatskom čovjeku pružio mogućnost da svoj jezik ne nalazi samo u pjesmaricama Andrije Kačića Miošića ili pak u vjerskim knjigama, nego da po njemu doznaje i sve one obavijesti iz zemlje i svijeta koje su dotad bile posredovane samo drugim jezicima (talijanskim, njemačkim ili francuskim).

U čemu je Kraljski Dalmatin bio - prvi?

Uz činjenicu da su to prve novine na hrvatskom jeziku, u povijesti hrvatskog novinstva Kraljski Dalmatin ostaje zapamćen i po tome što je u njemu svoju novinarsku djelatnost na svom jeziku ostvario prvi hrvatski novinar Nikola Dominik Budrović, što je tu objavljena prva novinska vijest na hrvatskom jeziku koja je stigla iz Dubrovnika u srpnju 1806. o oslobođenju grada od opsade i radosti građana zbog toga (br. 3/1806.), te prva novinska recenzija jedne knjige, a to je bila Grammatica della lingua illirica (Dubrovnik, 1808.) Franje Marije Appendinija (br.38/1808.).

Kraljski Dalmatin je pisao o svim najvažnijim temama života

Novine Kraljski Dalmatin izlaze u doba francuske vlasti u glavnom dalmatinskom gradu zadru koji je s južnim hrvatskim krajevima, 10 1806. do kraja 1809. godine pripadao Talijanskom kraljevstvu u sklopu Napoleonova carstva. Uz nedvojben prinos učvršćenju francuske vlasti, list je znatno pridonio procesima modernizacije i demokratizacije hrvatskog društva u Dalmaciji. To se osobito očitovalo u strukturiranju upravne i sudbene vlasti, te u defeudalizaciji gradskog komunalnog uređenja i ustroju obrazovnog sustava.

U Kraljskom Dalmatinu tiskaju se članci s brojnih područja: demografije, gospodarstva, politike, prava, zakonodavstva, povijesnih znanosti, religije, kulturne povijesti, odgoja i naobrazbe, zdravstva, socijalne skrbi, vojnih znanosti, obrtništva, itd. Stoga se s pravom može zaključiti da je prosvjetiteljska važnost tiska u jadranskoj Hrvatskoj početkom 19.st. iznimno velika.

 

Čitatelji od kvarnerskih otoka do Boke kotorske

Da je razmjerno velik interes za Kraljski Dalmatin postojao u cijeloj Dalmaciji te da je stalno rastao, pokazuje podatak da je naklada prvih osam brojeva toga tjednika s člancima s brojnih područja ljudskog djelovanja, bila 500 primjeraka. Već deveti broj imao je nakladu od 600 primjeraka. List se distribuirao po cijelom primorju, od kvarnerskih otoka do Boke kotorske, a čitatelje je najčešće nalazio među intelektualcima: učiteljima, svećenicima, studentima i đacima, državnim službenicima, vojnim osobama te trgovcima i obrtnicima. Kraljski Dalmatin je izlazio kao tjednik tri godine, osam mjeseci i 19 dana. Od prvog broja, 12. srpnja 1806., do posljednjeg, 1. travnja 1810. godine, objavljeno je 176 brojeva na 1 420 stranica.

U glasovitoj zadarskoj tiskari 

Kraljski Dalmatin tiskao se u tiskari ("utistaonicza") Antuna Luigija Battare u Zadru. Inače, Battarina je tiskara prva u Hrvatskoj počela izdavati almanahe, pa je tako već 1804. u njezinoj nakladi objavljen Lunario di Zara (od 1806. Almanaco di Zara), godine 1813. Lunario Zaratino i dr. Osim Kraljskog Dalmatina, u toj je tiskari tiskano još jedno periodično izdanje od nacionalnog značenja - prvi hrvatski književni časopis u Dalmaciji i prvi preporoditeljski list izvan Zagreba na hrvatskom jeziku - Zora dalmatinska, koji je izlazio od 1844. do 1849. Tako je ta zadarska tiskara u 19. st. umnogome pridonijela stvaranju osebujnog književnog i kulturnog ozračja na jugu Hrvatske, odnosno one kulturne klime koja će pridonijeti da hrvatski narod bude čvršće povezan među sobom, ali i s europskim duhovnim kontekstom.

Promicanje nacionalne kulture u europskom okviru

Od početka 19.st., razmjerno buđenju narodne samosvijesti, sve to više raste želja za promicanjem hrvatskog jezika, osobito na području nacionalne kulture, pri čemu je u pravilu zastupljena njezina europska težnja kao nezaobilazna sastavnica svekolike hrvatske uljudbe. Na tom je tragu, u oblikovanju prepoznatljivog kulturnog identiteta, bilo važno tiskanje knjiga i periodika na narodnom jeziku, ali i ostalim, školovanom dijelu pučanstva, bliskim jezicima te sa sadržajima primjerenima životnim potrebama pučanstva.

Zahvaljujući činjenici što je izlazio i na hrvatskom, Kraljski Dalmatin je čitan i u većinskom hrvatskom pučanstvu u pokrajini, a time što je djelotvorno rušio ukorijenjene predrasude o hrvatskom jeziku kao manje vrijednom, bez daljnjega je pridonio prosvjećivanju, ali i nacionalnom buđenju hrvatskog puka u Dalmaciji.

 

(iz predgovora urednika, prof. dr. sc. Tihomila Maštrovića)