Zasada nepoznati brod prepun trgovačkog tereta - sirovina, gotovih i polugotovih uporabnih predmeta od stakla, keramike, metala , skupocjenih rukotvorina, tekstila, odjeće - krajem 16.st. otisnuo se iz pravca venecijanske luke na još jedno u nizu uobičajenih putovanja.
Bila je to njegova posljednja plovidba.

Blagodati dalmatinske obale Jadrana - brojni otoci, uvale, zatoni - koje su stoljećima pomorcima pružale zaklon, tom su se brodu i njegovoj posadi prikazale i najgorem mogućem svijetlu. U snažnim, iznenadnim naletima vjetra obilje hridinastih otočića pretvaralo se u ozbiljno prijetnju svakom iskusnom kapetanu i mornaru.

Tako je bilo i sa stjenovitim otočićem Gnalićem, na južnom ulazu u Pašmanski kanal koji je vjerojatno, u kombinaciji s lošim vremenskim prilikama prouzrokovao potonuće prepunog trgovačkog broda. Mjesto brodoloma na jugoistočnoj strani Gnalića i prosječnoj dubini od 25 do 30 metara, plijenilo je pozornost šire javnosti godinama prije svih sustavnih istraživanja lokaliteta krajem šezdesetih godina zbog čega će izvorno stanje broda i brodskog tereta ostati trajnom nepoznanicom.

Ipak, nalazište još uvijek obiluje građom, potencijalnim izvorima podataka, koji će nedvojbeno pridonijeti rekonstrukciji te povijesno neprocjenjive ali uobičajene ljudske priče o beskonačnim izazovima mora i plovidbe koja život znači. Riječ je o živom svjedočanstvu vremena, zaustavljenom trenutku jednog segmenta svakodnevnog života na izmaku 16.stoljeća i posljednjim odjecima visoke renesanse, o čijoj svakodnevici još uvijek nema dovoljno podataka.

Presjek materijalnih ostataka brodoloma pridonosi i rasvjetljavanju raznovrsnih pitanja o privredi i trgovini tog vremena i neprocjenjiv je izvor poznavanja ekonomsko-društvenih prilika. Gnalić pripada skupini nekolicine sustavno istraživanih brodoloma novovjekovnog razdoblja na istočnojadranskoj obali. Teretom je to najobilnije i najbogatije nalazište na Jadranu, poglavito prema količini staklenih nalaza.

Veće količine novovjekovnog stakla, iz sredine 17.st., zabilježene su na brodolomu kod Murtera (Mioka), koji obiluje ravnim prozorskim staklima, dok je iz niza novovjekovnih nalazišta u dubrovačkim plovnim vodama, Koločep, Suđurađ (Šipan), ili Drevine u Koločepskom kanalu, moguće je izdvojiti karakteristične oblike uporabnoga staklenog posuđa.

Pronalazak brodoloma kod Gnalića pokrenuo je niz novih, povijesnih trenutaka na polju hrvatske hidroarheologije, ali i mnogim drugim znanstveno-istraživačkim disciplinama koje su zbog same prirode nalazišta uključene u rješavanja te kompleksne kulturno-povijesne cjeline. O njemu se pisalo i raspravljalo na svim društvenim, kulturnim i znanstvenim razinama.

Ipak, brodolom je još uvijek obavijen nepoznanicama. Nepregledne količine pripadajućeg tereta, brodske opreme, uporabnih predmeta života na palubi, zasad nisu pružile odgovore na pitanja o točnim okolnostima potonuća, vrsti i vlasniku broda, predviđenoj ruti plovidbe, planiranim iskrcajnim lukama.

Sve su to pitanja za čijim se odgovorima neumorno traga. Nadolazeća će istraživanja nedvojbeno ponuditi nova rješenja, potvrditi ili opovrgnuti dosadašnje pretpostavke te u konačnici omogućiti slaganje tog prebogatog kulturno- povijesnog mozaika života i specifične ljuske sudbine iz ne tako davne prošlosti.