Mogu li postavke jednog virtualnog muzeja otvoriti novo poglavlje u sferi privatnih i državnih kolekcija umjetnina? Može li, nadalje, kolekcionarski aktivizam utjecati na percepciju avangardne baštine iz bliske prošlosti? To su pitanja kojima se rukovodio ravnatelj Virtualnog muzeja avangardne umjetnosti ( kolekcija Marinko Sudac) Branko Franceschi, neposredno prije nego je otputovao za New York gdje će tijekom listopada otvoriti privremeno sjedište tog muzeja na američkom tlu, prenosi Jutarnji.hr .

Ili, kako objašnjava u popratnom tekstu - najzapadniji prekooceanski ured muzeja koji trenutno postoji samo na e-mreži, bez čvrste građevine na zemlji. Takve postavke muzeja kojem zaleđe drži grad Varaždin prizivaju u sjećanje sličnu instituciju iz ne tako daleke europske prošlosti.

Riječ je o muzeju belgijskog umjetnika Marcela Broodthaersa ("Muzej moderne umjetnosti - odjel orlova") koji također nije imao čvrsto uporište, trajao je manje od jednog desetljeća i nastao je u razdoblju prije virtualne zbilje, krajem šezdesetih prošloga stoljeća.

U doba psihodeličnih intervencija u umjetnosti i kontrakulturnog pokreta globalnih razmjera. To je važna koincidencija s obzirom na činjenicu da je Franceschi osim platforme za živu komunikaciju sa žiteljima Brooklyna (gdje se ured smjestio), za tu prigodu pripremio i specifičan umjetnički program koji se paralelno pokazuje u Galeriji Stephana Stoyanova (Lower East Side). Pripremio je galerijsku priču na temu psihodelične umjetnosti iz razdoblja ex-Jugoslavije.

 

Kutije šibica

Uglavnom filmove kratkog metra nekoliko autora, od članova slovenskog OHO-a do Vladimira Peteka, Ivana Martinca, Ante Verzottija, Slobodana Šijana i Ljubomira Šimunića.

Zatim, raritetni umjetnički objekt Marka Pogačnika od kutija šibica po kojima je jedan od osnivača slovenske skupine OHO razvukao poster Rolling Stonesa, performans Marine Abramović tijekom kojeg je 1974. u zagrebačkoj GSU naizmjenično gutala pilule za liječenje depresije, agresije i katatoničkog šoka... No, ne bi sve to bilo toliko intrigantno da koncepciju istočnoeuropske psihodelije i njezinih političkih posljedica u pojedinim sredinama Franceschi nije proširio i na rock glazbu.

Širi interes

Po njegovu mišljenju, nove su muzičke figure bile od presudnog značaja za liberalizaciju društva tijekom burnih šezdesetih, sve do sredine sedamdesetih.

One su, s jedne strane, usklađivale liniju društvenog otpora prema sličnim stremljenjima na Zapadu, a s druge su bile snažne metafore za nastupajuće razdoblje umjetničkih eksperimenata.

Posjetitelji galerije u Kineskoj četvrti moći će istodobno slušati i skladbe Uragana, Grupe 220, Time-ovaca, Korni grupe, Indexa te izvedbe Josipe Lisac i Zdenke Kovačiček. Izložba pod nazivom "Skladba u projekciji: Psihodelične pokretne slike u socijalističkoj Jugoslaviji" djelomično je na tragu šireg interesa koji već neko vrijeme vlada među kulturnim djelatnicima s područja jugoistočne Europe. Od kustosa, umjetnika pa sve do filmskih djelatnika.

Estradizacija sjećanja

Krajem prošle godine slovenska je Moderna galerija upozorila na bogatu ostavštinu eksperimentalnog filma bivše države. Nedavno je za hrvatsku publiku u kino Europi premijerno pokazan film Mile Turajlić "Cinema Komunisto" o usponu i padu beogradskog Avala studija.

U Beogradu se tim povodom već duže vrijeme vodi rasprava na temu o "estradizaciji ili europeizaciji sjećanja". Predstavljanje hrvatskog virtualnog muzeja u New Yorku kao i galerijska priča o psihodeliji dio su strategije iste institucije prema kojoj su sve rasprave oko hrvatske umjetnosti iz bliske prošlosti nezamislive bez šireg društvenog, kulturnog i političkog okruženja.