Dr. sc. Vladimir Skračić, naš sugrađanin, ugledni znanstvenik i sveučilišni profesor na zadarskom fakultetu, sinoć je bio gost drugog ciklusa književnih susreta ''Večeri u knjižari" koji se održao u zadarskoj nadbiskupskoj knjižari Verbum.  

Voditeljica susreta bila je Ines Grbić koja je na samom početku naglasila rijetkost ovakve prilike jer profesor rijetko daje intervjue, a postavila mu je brojna pitanja - od rodnog Murtera i razlika između nekadašnjeg i današnjeg života, pojava i značaja posuđenica u različitim jezicima, stanja i ugleda hrvatskih sveučilišta, do odnosa prema manjim sveučilištima, potrebi formacije i redigiranja sveučilišnih programa, zaštite i afirmacije jadranske baštine kroz poštovanje bogate povijesne i kulturne podloge, problema života na otocima, duhovnosti i moralnih vrijednosti.  

Biografija

Dr. Skraćić autor je brojnih znanstvenih članaka i nekoliko knjiga o toponimiji; nedavno je objavljena ''Toponomastička početnica - osnovni pojmovi i metoda terenskih istraživanja", namijenjena studentima koje zanimaju jezikoslovlje i onomastika. Prorektor je Sveučilišta u Zadru gdje je izvanredni profesor na Odsjeku za francuski jezik i književnost, mentor na poslijediplomskom studiju Humanističke znanosti te predaje na poslijediplomskim studijima iz Lingvistike, Povijesti hrvatskog pomorstva, Geografije i Europskih studija.  Utemeljitelj je i voditelj Centra za jadranska onomastička istraživanja, sudionik i organizator brojnih znanstvenih skupova te glavni urednik biblioteke Onomastica Adriatica u kojoj su dosad objavljenje četiri toponomastičke monografije. Utemeljitelj je udruga Kurnatari i Latinsko idro koje imaju svrhu promicanja zaštite pomorske baštine.  

Druženje s dr. Skračićem voditeljica je otvorila pitanjima o rodnom mu Murteru te mu time pružila priliku da ukaže na brojne promjene koje su u potpunosti izmijenile sliku Murtera, ali i Hrvatske tog doba koju su najviše osjetili ljudi upravo njegove generacije. Taj ruralni, rudimentarni, obiteljski svijet funkcionirao je po građanski i kršćanski definiranim pravilima i danas na takav način života gleda s nostalgijom. Velik broj otočana pobjegao je od takvog života, a danas mu se više ne mogu vratiti jer on kao takav više ne postoji.  

Jedan od problema o kojem se raspravljalo je i sve šira upotreba tehnologije - samo u području toponomastike ona nudi mogućnost pohrane velikog broja imena, što pruža značajno olakšanje i pomoć. Ipak, dr. Skračić smatra kako je upitan način upotrebe fascinantne količine mogućnosti koje moderna tehnologija pruža, jer nam nedostaje spremnosti i obrazovanosti da bismo pojmili svoju poziciju u odnosu naspram nje. Ostvarujući sve veću slobodu, opadaju naši kriteriji i osjećaj za mjeru.   

Profesor se osvrnuo i na sve šire korištenje anglizama u svakodnevnom govoru i u tom kontekstu naglasio razliku između kolokvijalnog, razgovornog jezika koji svakome pruža slobodu izražavanja i jezika kao sustava za proučavanje znanosti, a svi nam jezici pružaju mogućnost izražavanja svega što se želi izreći. Nekada se kao jezik znanosti koristio grčki, zatim latinski, kasnije je to bio i francuski, a danas je engleski. Ipak, to ne znači da će tako i ostati, rekao nam je doktor Skračić. Ono što je bitno kod posuđenica je razina razumijevanja na kojoj se one reguliraju, a sam se profesor zalaže za njegovanje vlastitog jezika.  

Ukazao je na napredak koji je vidljiv na zadarskom sveučilištu na kojem je zaposlen velik broj mlađih znanstvenika i kako zapravo postoji mnoštvo sposobnih ljudi, ali i problem u nepostojanju sustava za njihovo smještanje.   Smatra kako je potrebno programski artikulirati zadarsko sveučilište i osmisliti nove programe, s ciljem da se ono postane zanimljivo studentima učinivši ga drugačijim od drugih hrvatskih sveučilišta. Kao glavni adut koji posjeduje smatra upravo prostor grada Zadra i njegovu okolicu s bogatom kulturnom i povijesnom baštinom.  

Napominje kako je potrebno shvaćati ugled hrvatskih sveučilišta kao zajednički te raditi na decentralizaciji''jer se hrvatska akademska zajednica ne može razvijati samo iz Zagreba". Kritizira i obeshrabrenost mnogih studenata koji zbog neodlučnosti prevrše mjeru svojim zahtjevima i ustvrđuje - ako je do sada bilo moguće završiti studij, to je moguće i danas. Dodaje kako materijalna nesigurnost ne smije biti razlog nemogućnosti napretka, a i sam je dokaz te tvrdnje.  

Upitan o prijateljstvu, rekao je kako ga smatra najvećim kapitalom koji se može steći u životu, na što se je susretu pridružio njegov bliski prijatelj Niko Bašić. On nas je nasmijao pričom o uspjehu kod djevojaka u kojima je Niko djelovao kao magnet za djevojke koje bi potom završavale u naručju njegova prijatelja.  

Komentirajući kako se osjeća ''kao Barbarin u Rimskom carstvu globalnog svijeta" ne poznavajući engleski jezik, pita se postaje li on lingua franca modernog vremena i kreira li se danas svojevrstan jezični hibrid koji će današnje jezike pretvoriti samo u subjekte kulturne baštine. Doktor Skračić smatra da se to neće dogoditi, jer premda se globalizacijom jezici oštećuju, njenim porastom raste i potreba za očuvanjem individualnog identiteta. Smatra potrebnim zaštiti i afirmirati ono što je naše bez poništavanja vrijednosti tuđeg. Stoga je potrebno razviti razumni, racionalni turizam koji bi promovirao naša kulturna i prirodna bogatstva.  

Pred kraj susreta progovorio je o problematici otoka, i iako smatra da je uz sigurnost doma i stalnog posla život na otoku najljepši, upozorava na nepostojanje otočne politike. Stanovnici ulaganja u otočnu infrastrukturu često koriste kao sredstvo da s otoka odu u gradove pa na otocima uglavnom preostaju stari. U vrijeme slabije prometne i komunikacijske povezanosti, otoci su bili prenapučeni i često funkcionirali kao refugio s kojeg nije bilo izlaza. To se moglo primijetiti i 1991. kada se broj učenika u otočkim školama učetverostručio. Danas na otocima školu pohađa malen broj djece, ali vrijednost Skračićevog prijedloga za osnivanje škole-broda koja bi objedinila učenike s više otoka nije dosada prepoznata.   ''Ja sam bolestan kada govorim o Kornatima.", rekao je. Sve što znamo o Kornatima samo su lijepe slike koje nam se prezentiraju. Ali iza toga stoje problemi neodgovornosti i neuređenosti sustava koji, zahvaljujući nekontroliranom i neorganiziranom turizmu dopuštaju zagađenje i uništenje ovih otoka.            

Susret je zaključen s nekoliko blic pitanja o Skračiću kao osobi pa smo tako doznali kako od svih ljudskih mana najgorima smatra licemjerje i netrpeljivost, a najvišim vrlinama ljubav i poštovanje. Kršćanski odgoj u njemu je izgradio moralna načela i pružio mu prostor ostvarivanja spoznaja, ali moral smatra širokim područjem koje nije nužno vjera, ali je osnova za smisleno življenje. I konačno, na pitanje tko je zapravo Vladimir Skračić, opisuje se kao osoba koja nastoji živjeti moralno u skladu sa svojim uvjerenjima - nepokolebljiv, ali  tolerantan.