U Zagrebu su upravo završeni 32. zagrebački književni razgovori čija je tema ove godine bila "Rat u književnosti - književnost u ratu". Predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač je već na otvorenju istaknuo kako su svoja iskustva o ratu prije 20 godina u različitim žanrovima zabilježili i hrvatski književnici. Zagrebački književni razgovori ove su godine organizirani u prigodi 20. obljetnice hrvatske neovisnosti, a sudionike međunarodnih književnih razgovora u ime Ministarstva kulture RH pozdravila je Dubravka Nemec.

Na Zagrebačkim književnim razgovorima, osim hrvatskih književnika i teoretičara (, Božidar Petrač, Tomislav Marijan Bilosnić, Ante Stamać, Sanja Knežević, Alemka Mirković -Nađ, Sanja Nikčević i Lucija Šarčević), sudjelovali su književnici i stručnjaci iz Makedonije (Venko Andonovski), Slovačke (Michal Babiak, Oliver Bakoš), Italije (Gio Ferri), Portugala (ManuelFrias Martins), Njemačke (Rainer Grübel), Cipra (Christos Hadjipapas)) i Francuske (Cécile Oumhani).

Od 20. do 23. listopada mogu se čuti izlaganja petnaestak hrvatskih i međunarodnih teoretičara književnosti, filozofa i književnika. «Pokušaj interpretacije rata je poput igre šibicara - kazala je Alemka Mirković Nađ, novinarka i autorica jedne od naših najpoznatijih ratnih knjiga »91,6 MhZ, Glasom protiv topova«, objašnjavajući: - Kada pokušate pogoditi ispod koje se kutije kuglica nalazi, uvijek ju je netko već maknuo i uvijek ćete izabrati pogrešnu kutiju. Tako i rat izmiče interpretaciji.»

Tomislav Marijan Bilosnić govorio je o osobnim ali i o iskustvima drugih umjetnika sudionika zbivanja tijekom Domovinskog rata u okruženome Zadru, pa je njegovo predavanje održao na temu "Umjetnici u Domovinskom ratu" naslovljeno O Samostalnom vodu umjetnika Zadar, izazvalo veliko zanimanje sudionika. - «Rat tjera na odluku. Čovjek se mora odlučiti za bilo što, samo ne može ostati nezainteresiran držeći se kako ga se rat ne tiče i kako to nije njegova stvar. Parafrazirajući Krležu možemo kazati kako čovjek ne može ostati neutralan u ratu osim ako nije bešćutan licemjer. Umjetnost je u uskom kontaktu s poviješću, pa kako onda ostati ravnodušan na sadašnjost čija je slika agresija, kada se razaranje gradova događa kao metafora svekolikog stradanja, bilo da je riječ o pojedincu, zajedničkoj kulturi ili naciji. Fijukanje smrtonosnih puščanih zrna, topovskih projektila i minobacačkih granata pored ušiju brzo pokreću moždana središta na odluku, a odluka je samo jedna i uvijek ista - spasiti život(!). Ostaje samo pitanje na koji način, kojim sredstvima i kakvim postupcima» - kazao je Bilosnić.

Bilosnićev roman «Listopad» inspiriran napadom na Zadar i obranom ovoga grada, bio je tema izlaganja akademika Ante Stamaća, koji je «Listopad», uz roman Ivana Aralice «Život nastanjen sjenama» i roman Nikole Đuretića «Lovac sjena», ocijenio najboljim književnim djelima u hrvatskoj prozaistici o Domovinskom ratu. Problematizirajući transcendentalno iskustvo ratne zbilje u hrvatskom romanu, baš na primjeru Bilosnićevog «Listopada», Sanja je Knežević ustvrdila kako «simbolička struktura i transcendentalna svijest Bilosnićeva romana pridaju mu i psihološku i umjetničku dubinu, čime se otvara drukčiji i novi romaneskni diskurs u hrvatskoj književnosti na početku 21. stoljeća uopće, a posebice kada je riječ o ratnom pismu. Stilske formacije najčešće se izmjenjuju u prvom desetljeću novoga stoljeća, pa ako prihvatimo taj već kulturološki prokušani uzus onda je roman Listopad u hrvatskoj književnosti točka razgraničenja između popularne lake stvarnosne proze, i novih tendencija k simboličkom i transcendentalnom diskursu". Zadarski se autor našao spomenut i u izlaganju Božidara Petrača, predsjednika DHK, koji je u široko elaboriranoj temi naslovljenoj «Krici u europskom krajoliku», uz brojne hrvatske pjesnike i njihova vrhunska umjetnička djela na temu Domovinskog rata ( Zlatko Tomičić, Šoljan, Mihalić, Stamać, Vesna Parun Biletić, Bajsić, Horvatić, Željko Sabol) spomenuo i četiri Bilosnićeve poeme na iste teme.

Sanja Nikčević je ustvrdila kako je Domovinski rat našao svoj odraz i u dramskim djelima hrvatskih autora, pa je u tom kontekstu nabrojala 90-tak dramskih djela s ratnom tematikom, iako se u javnosti govori kako «nema hrvatske ratne drame», najavljujući i skoru antologijsku prezentaciju. Riječ je, naime, o vrlo respektabilnim piscima koji govore o hrvatskoj Po/ratnoj stvarnosti ( Gavran, Majdak, Bakmaz, Bakarić, Kaštelan, Paljetak, Perković, Škrabe, Šnajder, Šovagović, Špišić, Tribuson, Zorčić). Lucija Šarčević bavila se ratom u «Juditi» Mire Gavrana s usporedbom rata u «Juditi» Marka Marulića.

U biblioteci Zagrebačkih književnih razgovora objavljen je prijevod »Priča iz Vukovara« Siniše Glavaševića na engleski jezik. - To je knjiga koja precizno opisuje ono što se u Vukovaru, simbolu našeg Domovinskog rata, točno događalo, primijetila je Ana Janković Čikoš, voditeljica razgovora. Gosti 32. zagrebačkih književnih razgovora koji su došli iz različitih zemalja, od Portugala do Cipra, govorili su i o tome kako su se veliki ratovi prošloga stoljeća reflektirali na suvremenu zbilju ili se još uvijek reflektiraju, kao što je bilo riječi i o grčko-turskom ratu na Cipru, ratovima na afričkom kontinentu, događajima u arapskome svijetu, i drugim žarišnim ratnim točkama s rafleksijama u književnosti.