Kao što Japan ima svoju Hirošimu, Hrvatska ima svoj Vukovar, svoju Škabrnju, i to je povijest bez koje se ne može graditi budućnost

Vukovar i Škabrnja. Bol u srcu ostaje kao vječita rana, koja će možda zacijeliti...ali ožiljak će ostati zauvijek, dio je teksta koji su sinoć čitani u osnovnoj školi Bartula Kašića. Povodom Dana sjećanja, pod svjetlom svijeća u predvorju škole upriličen je program ''I u ratu i u miru''.

Kako je kazao prof. Dinko Marin, jedan od inicijatora ovog događaja, susret je to koji se već treću godinu održava u školi Bartula Kašića, te na svojevrstan način pokazuje kako postoje zanimanja koja ne vezujemo uz rat. Primjer za to su gosti priredbe, zadarski književnik, Tomislav Marijan Bilosnić, te prof. Zoran Veselinović, koji su, svatko na svoj način, mladima prenijeli svoja iskustva i stavove o Domovinskom ratu. Jedno je sigurno - šutjeti se ne smije, zaborav ne postoji.

Kao što Japan ima svoju Hirošimu, Hrvatska ima svoj Vukovar, svoju Škabrnju, i to je povijest bez koje se ne može graditi budućnost.

Uz dio teksta Siniše Glavaševića i recitale radova zadarskih osnovaca, koji su u mnogima pobudili snažne emocije, priredbu je svojim nastupom uveličala i ženska klapa Traverša, pjevajući ''Zaspalo je siroče'' i ''Dajem ti srce''.

Večer u osnovnoj školi Bartula Kašića prerasta u tradicionalan kulturan događaj, koji svojom dostojanstvenošću nudi pravi znak poštovanja prema svima onima koji su svoje živote dali za, kazao je Gundulić - lijepu, dragu, slatku slobodu.