DNA i antropološke analize dat će brojne podatke o životu pokojnika i razlozima smrti

Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru po drugi je put ove godine vršio istraživanja pećine Vlakno na Dugom otoku u blizini mjesta Savar.

Ekipa, gotovo već ustaljena kroz nekoliko kampanja, pod vodstvom dr. sc. Darija Vujevića i Mate Parice djelatnika Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, sastavljena od diplomiranih arheologa Marija Radaljca, Marija Bodružića, Lujane Paraman i Marka Meštrova, te potpomognuta savjetima i iskustvom prof. dr. sc. Zdenka Brusića, krenula je završiti istraživanja slojeva započetih na proljeće.

Uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, te općine Sali sve je bilo spremno za nova istraživanja.

Kao i proteklih godina u pomoć je priskočila i obitelj Parica, bez čije potpore bi istraživanja teško bila izvediva.

Na prvi pogled mala pećina već se, po do sad pronađenim nalazima, svrstala među najvažnija nalazišta gornjeg paleolitika i mezolitika na istočnoj obali Jadrana. Slojevi koji idu sve do 20.000 godina unazad, dali su velik broj nalaza kremenog i koštanog oruđa te ostataka faune koji govore o privredi zajednice, a pronalazak nakitnih predmeta, kao i fragmenata rožnjačkih gomolja s urezima na okorini svjedoče, u najmanju ruku, o kreativnosti stanovnika pećine.

Iako su istraživanja još u početnom stadiju, pećina je i u novoj kampanji pokazala da se u njoj kriju još brojna iznenađenja i vrijedni nalazi. Trenutno je istraživanje usmjereno na slojeve iz razdoblja ranog mezolitika tj. razdoblje prije 11.000 godina. Pronađeni materijal jasno ilustrira promjene koje su utjecale na nalazište i njegov okoliš. Ledeno doba završava, a zatopljenje utječe na podizanje morske razine.

Velika učestalost morskoga materijala među nalazima upućuje na promjene u organizaciji života mezolitičkih zajednica lovaca-sakupljača zbog prilagodbe novim klimatskim uvjetima, ali i o morskom bogatstvu u okolici pećine. Slojevi obiluju ostacima kamenica, morskih puževa uz veliku koncentraciju ostataka riba. Nalazi kremenih i koštanih artefakata i ostatci njihove proizvodnje ukazuju na životne navike stanovnika pećine. Brojni ukrasi od probušenih puževa govore o promjenama u ukrašavanju u odnosu na proteklo razdoblje.

I dalje se pronalazi nakit od probušenih zubi jelena, ali on više nije dominantan vid ukrašavanja, što ukazuje i na smanjenu ulogu lova tijekom mezolitika. Zajednice na Jadranu se, s povećanjem morske razine, sve više okreću ribolovu i sakupljanju morskih plodova, kao osnovi preživljavanja. Time se mijenja izrada nakita, za čiju se izradu sada koriste puževi prikupljene uz morsku obalu.
Posebno iznenađenje čekalo je na kraju ovogodišnje kampanje.

Iako su pojedini fragmenti kostiju, pronađeni već u prethodnoj kampanji, dali dodatnu znanstvenu težinu istraživanjima, otkriće na dnu ovogodišnjeg iskopa izazvalo je veselje među ekipom. Položen u blizini vatrišta, ležao je u ispruženom položaju gotovo cjelovit kostur jednog od stanovnika pećine. Članovi zajednice su ga položili ili možda čak i ostavili na mjestu gdje je umro, zasuvši ga tek s malo zemlje i nešto kamenja, tek koliko je dovoljno da ga poštede od divljih životinja. Dobiveni datum pokazuje da je riječ o razdoblju prije 11.000 godina.

Znanstvena vrijednost ovog nalaza je ogromna. U Dalmaciji gotovo da i nema ljudskih ostataka iz ovog razdoblja. Razbacani fragmenti kostura pronađeni su u Kopačini na otoku Braču, a najbogatiji takvom vrstom nalaza su slojevi Vele spile na otoku Korčuli, gdje je pronađeno 5 ljudskih kostura iz razdoblja mezolitika. No datumi za ove nalaze su 2 do 3 tisuće godina mlađi od kostura iz Vlakna. Time je nalaz s Dugog otoka postao najstariji poznati Dalmatinac.

Naravno, pravo istraživanje tek počinje. DNA i antropološke analize dat će brojne podatke o životu pokojnika i razlozima smrti, a dobiveni podatci poslužit će za usporedbu s ostalim nalazištima i upotpuniti sliku o vremenu mezolitika na Mediteranu.