Prije najavljenog Ravelovog ''Bolera", Carski ruski balet priredio je malo iznenađenje za zadarsku publiku

Po drugi puta u ovoj godini, zadarski je Višnjik posjetila svjetski poznata baletna trupa Carski ruski balet. Na njihovoj je turneji ''Carmen, Bolero" Zadar jedini hrvatski grad koji su odlučili posjetiti i koji je sinoć imao priliku uživati u njihovom plesu. 45 vrhunskih plesača, koji nastupaju diljem svijeta tijekom cijele godine, i ovoga su puta opravdali status vrhunskih plesnih umjetnika.

Osim grada koji ih je oduševio i dvorane koja im se posebno svidjela, ipak je publika ta koja je bila najzaslužnija za njihovo drugo gostovanje. Naime, kada su bili ovdje u travnju, toliko su se iznenadili predivnim prijemom publike da su odlučili još jednom nagraditi njenu vjernost i podršku.

Sinoćnji je program bio podijeljen u dva dijela, s 15 minutnom pauzom.

U prvom dijelu programa, plesači su izveli Carmen Suite Rodiona Shchedrina. Od kada je praizvedena na sceni Bolshoj teatra 1967. godine s Majom Pliseckajom u glavnoj ulozi, u postavi Alberta Alonsa, predstava se do današnjih dana izvodi i oduševljava svjetske kazališne scene. Tema novele Prospera Merimea sa istoimenim likom Carmen proslavila se zahvaljujući genijalnoj operi francuskog kompozitora Georgesa Bizeta, dok baletnu postavu potpisuje Gediminas Taranda.

Zanimljivo je bilo vidjeti kako je Shchedrin priču prilagodio novijoj, modernijoj glazbenoj transkripciji premjestivši je u prostor fantazije. Time je ostvario malo drugačiju interpretaciju i viđenje već poznatog djela, a opet je uspio sačuvati Bizetovu individualnost.

U ovom Shchedrinovom jedinstvenom djelu, osnovni ton ne postoji već se radnja odvija izvan vremena i prostora, a glavne karakteristike likova nisu njihove tjelesne tj. fizičke pojave, već njihova snažna simbolika: Ljubav, Seksipil i Strast, Smrt, Sudbina... Publiku su svojim stasom i izvedbom najviše oduševili fantastični Anastasia Miheikina koja je utjelovila glavnu ulogu, Carmen, i njezin partner, Nariman Bekzhanov, koji je odigrao Don Josea.

Svojom je lakoćom izvođenja, elegancijom i ''mrvicom" seksipila, Anastasia je odlično dočarala vrckavost mlade ciganke Carmen koju su njena vlastita ljepota i strast doveli do tragičnog raspleta ljubavne drame.

Radnja baleta obilježena je ljubavnim trokutom između Carmen, Don Josea i Toreadora te slobodnom voljom mlade ciganke suočene s društvom ljudi marioneta, u kojem se svi boje ispoljavanja slobode duha i mišljenja.

Carmen voli slobodu i bori se za nju, iako je uvjet za nju svakodnevna igra sa smrću i borba sa svima onima koji joj tu slobodu žele oduzeti. Shchedrinova priča vjerno nam je nam suprotstavila dva svijeta, svijet Carmen koji je svijetao, ispunjen strašću i emocijama, ali i borbom i stradavanjima i svijet maski, koji je hladan, surov i nemilosrdan.

Nakon malo lošije odrađenog prvog dijela programa (izuzev uloge Carmen), u kojem su plesači počinili nekoliko zamjetnih pogrešaka, uslijedio je drugi dio u kojem su plesači zaista pokazali vrhunski ples, snagu i talent pravog Carskog ruskog baleta.

Prije najavljenog Ravelovog ''Bolera", Carski ruski balet priredio je malo iznenađenje za zadarsku publiku izvevši nekoliko kraćih baletnih komada jer, kako kažu, lijepo im je plesati u Zadru i to su željeli i pokazati.

Tako je zadarska publika uživala u izvedbama ''Laka konjica" Gioachina Rossinija, u baletu Le Corsaire, dio Pas de Deux, u ukrajinskom narodnom plesu Hopok, i naposljetku, u baletu ''Umirući labud". Izvedbe su se redale jedna bolja od druge, što je publika na kraju nagradila velikim aplauzom.

Ravelov ''Bolero", kao šećer na kraju, opravdao je sva očekivanja publike, potvrdivši kako zaista jest jedno od najosjećajnijih svjetskih baletnih klasika. Očaravajući svjetlosni efekti, sinkronizirani i predivni pokreti ukombinirani sa svjetlucavim kostimima naglašenih etno motiva južnih krajeva Španjolske, Afrike, Mauricijusa..., očarale su publiku. Za koreografiju u predstavi Bolero zaslužan je Nikolaj Androsov, a za kostime Ala Koženkova.

Odlično dočarana priča o Božanstvu, kome se klanjaju mnogobrojni pogani i poganke, povela nas je na put u bajkovito vrijeme i prostor. Svakim je trenom glazba bivala sve glasnija, pretvarajući Boginju iz nijeme skulpture u živo biće. Naposljetku se spušta na zemlju, po stepenicama sastavljenim od tijela poganih i poganki, i započinje ples s Glavnim Poganom. Opija ga svojom ljepotom i blizinom, te poganin dobiva dojam kao da je i sam postao dio njenog svijeta, svijeta Božanstva. Međutim, to je samo obmana i iluzija. Boginja se na kraju predstave ponovo uzdiže na svoje prijestolje, a poganina gura u provaliju svijeta običnih smrtnika.

Ulogu Božanstva utjelovila je Elena Kolesnichenko, a njezinog partnera, Glavnog pogana, Gediminas Taranda.