Izložba se sastoji od dvije markantne cjeline u kojima autorica premjerava granice reprofotografije, presnimavajući pozitive i negative koje su stvarali njezin djed i otac

U Galeriji Fotokluba Split otvorena je izložba “Svjetovi fotografije, Positiveland i Negativeland”, autorice dr. Ane Perajice, piše slobodnadalmacija.hr

Moguće značajnije i od samoga događaja za Split, dobro je istaknuti činjenicu kako je umjetnica obranila prvi doktorat s temom fotografije u Hrvatskoj na međunarodnome doktorskom studiju riječkog, tršćanskog i mariborskog sveučilišta, kao i to da na najljepši mogući način nastavlja obiteljsku tradiciju, kao treća generacija popularnog ateljea na Peristilu, kultnom mjestu građanskog Splita.

Izložba se sastoji od dvije markantne cjeline u kojima autorica premjerava granice reprofotografije, presnimavajući pozitive i negative koje su stvarali njezin djed i otac, Antonio Perajica, odnosno Dražen Perajica.  Prvi dio nastoji rekonstruirati fotografije sa staklenih ploča i negativa srednjeg formata koje sam naslijedila, a riječ je o izvornom znanstvenom radu na međunarodnoj konferenciji o zaštiti fotografskog materijala Instituta za fiziku u Londonu, kaže Ana Perajica.

Sami negativi svojevrstan su tajni, zaključani svijet koji se nije puno dirao, za razliku od  pozitiva koji su nakon pedesetak godina života oštećeni, pohabani, a ja sam ih oživila presnimavajući ih pod raznim kutovima i inzistirajući na tome da se uoče te rane vremena, preslagujući ih potom u kompozicije, kaže Ana. Dodajmo kako su oba ciklusa nominirana za najbolja ostvarenja u kategoriji Profesionalni koncept, Photodaysa iz Rovinja, pa su tako ušli i u kolekciju Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, a Negativeland je nagradu i dobio. Izložba “Svjetovi fotografije...” prvi je put u cijelosti prikazana javnosti u ULUPUH-ovoj galeriji u Zagrebu, kao izdvojena godišnja izložba fotografije, popraćena knjižicom s teorijskim esejom, koju je također objavio i Artforum u biblioteci Art & Education. No, iako je riječ o osebujnoj umjetnici, naslijeđe uvijek golica, pa i kroz nastojanja da je se dovede u vezu s izložbom.

Djed je bio avanturist, snimao je filmove u ratu, a pred kraj života forte mu je bio studijski portret. Bio je majstor retuša, po negativu SEnD kaže Perajica. SEnD Školovao se šest godina u Rimu, pa je famozna škola svijeta lako prepoznatljiva, nadasve je precizan, zbog čega ga je bilo teško otkriti u korekcijama, osim moguće po uvijek smeđim očima.

Otac je sva ta znanja usavršio i kao portretist, ali ćemo ga pamtiti i po dramatici arhitekture, što opet upućuje na znalačku upotrebu svjetla i sjene. Ja sam nabildana znanjem i imam slobodu, pa oslobođena pravila otvaram i neka svjetska pitanja vezana uz fotografiju. Recimo, što je metafizika fotografije u negativu? Teoretičar sam koji istražuje, no pobrala sam puno od njih dvojice, a pišući i razmišljajući o fotografiji danas zastupam jednu drugu razinu njezina tretiranja, dodala je Ana Perajica.

SD/eZd