U Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice Zadar održano je predstavljanje knjige "Jedan u sedam", autora prof. dr. sc. Jurja Gracina, sveučilišnog profesora u miru. U predstavljanju su, pored samog autora, sudjelovali profesorica na Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru dr. sc. Divna Mrdeža-Antonina te upravitelj zadarskog Zavoda za povijesne znanosti HAZU dr. sc. Zlatko Begonja.

Na promociji je predstavljeno i nekoliko ulomaka iz knjige koje su pročitale studentice s Odjela za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru. Na samom početku susreta, svima se u ime Matice Zadrana obratio i predsjednik Matice Ivan Babić, rekavši ponešto o autoru i knjizi. Rodom Zadranin, doktor nauke Juraj Gracin sveučilišni je profesor u miru. Po zvanju talijanist i kroatist, a uz to i svestrani glazbeni djelatnik. Profesor Gracin je na hrvatskom i talijanskom jeziku objavio više stotina raznorodnih članaka i prijevoda te pet autorskih i prijevodnih knjiga.

„Jedan u sedam" knjiga romansirana je profesorova lapidarna autobiografija. Jedan život u sedam poglavlja. Profesor je imao svega 5 godina kada je pred njegovim očima počelo razaranje Zadra, njegovog rodnog grada. Uslijedile su godine njegova odrastanja i stasanja, života i rada u promjenjivim prilikama. U trenutku svoga radnog umirovljenja, našao se, kako sam navodi, pred zadnjim vratima u životu, vratima koja vode u jedinu izvjesnost te se pred njima na svoj osebujan i živ način osvrće na svoju prošlost. Sa svojom užom i širom obitelji, on dijeli uzbudljivu sudbinu grada u kojem je, kako sam navodi, dan životu i koji ga cijelo vrijeme drži u svojoj šaci.

Autor nam se obratio prisjećajući se djetinjstva i proživljavanja strašnih trenutaka i slika koje nije mogao zaboraviti i neće do kraja svog života. U knjizi, koja je na kraju poput spomenara njegove duše, opisuje sve te emocije koje su mu se toliko urezale u svijest i biće da se i dan danas kada čuje zvuk aviona koji nadlijeću grad, strese i prisjeti panike i straha koje je tada proživljavao... I prolazak pokraj gradskih bedema, odnosno nekadašnjih skloništa u kojima je proveo te „crne dane", također ga, kaže, konstantno prisjeća na ružne i nemile događaje iz prošlosti.

Te je snažne doživljaje, nakon odlaska u mirovinu, odlučio napisati na papir i zauvijek pohraniti za sebe, svoju obitelj, prijatelje, čitatelje koji su prošli kroz istu tragediju. Odlučio je povjeriti svoje osjećaje i traumu bijelome papiru za koje kaže kako mu je od tada postao najveći prijatelj. Zašto sedam poglavlja, pitate se. Autor odgovara: „Razmišljao sam o svome životu u sedam poglavlja, ja kao jedinka, početak i kraj, i mojih sedam životnih poglavlja. Sedam sam odabrao jer još od najstarijih civilizacija simbolika broja sedam traje i dalje, u svim vjerama. Broj sedam je sveti broj, označava simbole darova Duha Svetog. A kome će se čovjek obratiti u teškim trenucima nego li nadzemaljskoj sili koja nas vječito prati", kaže Juraj Gracin.

Početak knjige i prvo poglavlje autor je nazvao „Urbocid", napad na grad Zadar, „ubojstvo grada i njegovo istrebljenje". Nakon toga, kako su se stanovnici Zadra, kao i sam autor, razbježali po otocima, logično je slijedom drugo poglavlje nazvao „Otoci". Treće poglavlje označava povratak stanovnika u potpuno razoren grad. „Zabilježio sam kako je Zadar do tada bio poznat kao „mali Pariz". Svi koji su ga do tada poznavali, posjećivali i sl. bili su oduševljeni njegovom ljepotom i posebnošću. A kada smo se vratili, osjetili smo da je Zadar postao" mali Dresden". Zaista je bilo užasno i bolno gledati grad skoro porušen do temelja", priča autor.

Zatim slijedi četvrto poglavlje „Stasanje", autorovo odrastanje u tim prilikama. Peto poglavlje obilježila je vojska koja je na autora ostavila snažan pečat sa svojom, kako kaže autor, nerazumljivom, marcijalnom logikom koju nikako nije mogao niti uspio prihvatiti. Nije niti čudo kada je sa samo 5 godina doživio rat, vojsku, njihov cilj i značenje. „Nisam mogao niti htio to razumjeti!" Šesto poglavlje je poglavlje osamostaljenja, perioda kada je uslijedila njegova ženidba, karijera i razvitak u svim pogledima njegovog života. A posljednje, sedmo poglavlje dobilo je simbolični naziv ključ. Tim je ključem autor zatvorio jedna vrata svog života, vrata profesionalnog rada, da bi otvorio druga vrata koja vode u jedinu neizvjesnu izvjesnost.

Na kraju knjige, autor se posvetio i broju sedam - numerologiji, ali ne u smislu praznovjerja,napominje, već kao nešto što objašnjava njega, njegov život, osjećaje i misli.