"Umiranje je najneugodnija stvar koja vam se ikad može dogoditi jer se onda netko mora pobrinuti za sve vaše detalje", tvrdio je Andy Warhol, pop ikona 20. stoljeća.

 

Andrew Warhola rođen je u Pittsburghu 6. kolovoza 1928. godine, a preminuo je u New Yorku 22. veljače 1987. godine od posljedica srčanog udara. Bio je osebujna ličnost koja nikako nije imala osobine jednog prosječnog muškarca druge polovice 20. stoljeća. Štoviše, Andy je bio sve ono što drugi nisu bili. Takav je bio i kao umjetnik, uspio je stvarati umjetnost kojoj nitko nije mogao dati smisao niti "opravdanje", a ipak su ga obožavali diljem svijeta. "Umjetnik je netko tko proizvodi stvari koje ljudima ne trebaju", tvrdio je.

No, Andy svoju slavu nikada nije koristio kako bi privukao žene. One i koje su bile u njegovom životu imale su isključivo funkciju zaštitnica ili muza. "Ljubavna fantazija je mnogo bolja od stvarne ljubavi, nikad 'to' ne napraviti je vrlo uzbudljivo. Najuzbudljivije atrakcije su one između dvije suprotnosti koje se nikada ne susretnu", često je ponavljao novinarima kad bi ga upitali za ljubav.

"Bilo bi vrlo glamurozno reinkarnirati se kao veliki prsten na prstu Elizabeth Taylor"

Andy je bio iznimno privržen majci sve do njene smrti, a bez obzira na slavu i novac, nikad se nije odselio od nje. Unatoč uvrnutim idejama, pogledima na seks i seksualnost, sklonost fetišima, točnije snimanje fetišističkih scena u svojim dosadnjikavim filmovima, Andy je bio jedan od onih koji su svake nedjelje išli na jutarnju misu. Kao njegove muze služile su mu i moćne zavodničke dive poput Marilyn Monroe čijim se pop art portretom proslavio, ali i Elizabeth Taylor kojoj je iznimno zavidio na pažnji muškaraca i količini blještavog kamenja koje je dobivala od svojih ljubavnika. "Bilo bi vrlo glamurozno reinkarnirati se kao veliki prsten na prstu Elizabeth Taylor", govorio je.

"Nije li život serija slika koje se mijenjaju dok se ponavljaju?"

Svoje radove stvarao je u studiju "The Factory" uvijek okružen brojnim prijateljima i suradnicima. Tamo je provodio većinu svog vremena pa su tamo nastali i brojni filmovi, svi njegovi slikarski radovi pa čak i njegov projekt Velvet Underground. Njegov život je zapravo oslikavao njegovu umjetnost. Ipak, svoje filmove je smatrao dosadnima, ali ih je rado izlagao publici i nakon premijera se ustajao da mu plješću. Često su ga pratile ljepotice poput Edie koja je bila njegova "Superzvijezda". U filmu "13 Most Beautiful Girls" imao je 14 djevojaka, a kasnije je za medije komentirao kako je smatrao film toliko dosadnim da je mislio da nitko neće niti primijetiti da je jedna "viška".

S Edie Sedgwick snimio je jedan cijeli dan u njenom stanu, ali i taj rad smatrao je nezanimljivim. S glumicom Valerie Solanis također je imao velike planove da je učini superzvijezdom, ali zbog trzavica između umjetnika i modela, Valerie je pištoljem pucala u Andyja te mu ranila pluća, jetru i slezenu. "Prije nego što sam propucan, uvijek sam mislio da živim na pola tu, a na pola tamo, uvijek sam sumnjao da gledam televiziju umjesto da živim život. Otkako sam propucan, siguran sam da gledam televiziju", izjavio je nakon ranjavanja, a nakon toga je zbog straha rijetko napuštao "The Factory".

"Ne obaziri se na ono što pišu, samo to mjeri u inčima"

Novinari su obožavali Andyja Warhola, a on je njih obožavao još više. Posvećivali su mu pažnju u kojoj je uživao jednako koliko je uživao i u tome da govori o sebi. Imao je svoj moto: "Ne obaziri se na ono što pišu, samo to mjeri u inčima", a on je uvijek imao materijala za "stvaranje inča". Naime, napisao je knjigu "Filozofija Andyja Warhola" na nevjerojatnih 470 stranica, a cijela "filozofija" bio je njegov intervju s prijateljicom Ondine koja ga je intervjuirala dok je bila na amfetaminima.

"Nikad ne mislim da ljudi umiru. Oni samo odu u trgovačke centre"

Ipak, Andy je često novinare dezinformirao o svojim osobnim podacima pa se tako dugo vremena nije znala ni točna godina njegova rođenja sve dok njegova majka nije dala intervju jednom časopisu. Otkrila je kako je Andy cijeli život proveo s njom u stanu, a bili su i iznimno povezani jer je njegov otac, koji je bio rudar, preminuo dok je on još bio dijete. "Nikad ne mislim da ljudi umiru. Oni samo odu u trgovačke centre", komentirao je svoju percepciju smrti tijekom jednog televizijskog intervjua.