Posljednje pripreme za predstavu ''Iznenada prošlog ljeta'' su uspješno dovršene. Mlada glumačka ekipa, predvođena Vinkom Radovčićem kao redateljem, spremna je za večerašnju premijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar, s početkom u 20 sati.

Danas ćemo ujedno proslaviti Svjetski dan kazališta i 101. rođendan Tennessee Williamsa.

Drama Iznenada prošlog ljeta napisana je i praizvedena 1958. na off Broadwayu. Ovaj se dramski tekst, kao većina Williamsovih djela, opsesivno bavi temama obitelji, odnosima roditelja i djece; govori o kreativnosti i destruktivnosti, skrivenim stranama ljudske psihe i seksualnosti, te problemima prihvaćanja različitih i drugačijih pojedinaca unutar društva; dotiče se nasilja, zabranjenih emocija te problema vlastita identiteta.

''Zanimljivo je naglasiti da je Williams ovu dramu pisao 1957. u vrijeme kada je odlazio na psihoterapiju, da bi (kako sam kaže) upoznao samoga sebe. Vidite, strogo uzevši, njegov je život bio njegov posao, njegov je život bio njegovo djelo, jer pjesnikovo djelo je život pjesnika, život pjesnika je posao pjesnika, hoću reći da ih ne možete odvojiti. Tim nas riječima Sebastianova majka, gospođa Venable upoznaje sa svojim sinom. Ona neobično nalikuje Willimsovoj majci: krhka i moćna, plaha i ohola, ranjiva i tašta.

Nigdje i nikad toliko izravno i otvoreno Willimas ne piše o svom životu kao u drami Iznenada prošlog ljeta. Velika je sličnost između Willimasove sestre Rose i glavne protagonistice drame, Chatarine Holly. Naime, Williamsovoj sestri je još u ranoj mladosti dijagnosticirana shizofrenija koju su njegovi roditelji pokušali izliječiti pokusnom primjenom tada još uvijek nedovoljno ispitane metode Lobotomije. Nakon neuspjele operacije Rose je do kraja života osala potpuni emotivni i intelektualni invalid. Tennessee nikad nije oprostio svojoj obitelji što su zbog neimaštine učinili njegovoj sestri .

U ovom autobiografskom dijelu Williams sebe ostavlja izvan pozornice, neprisutnog, poistovjećujući se sa likom svetog Sebastiana, pogođenog sa stotinu oštrih strijela. Sebastijan je zapravo Godot ove predstve. Cijelu priču pokreće njegova smrt: mladi pjesnik nesretno strada na plaži u ljetovalištu Cabeza de Lobo. Za okolinu je Sebastian bio pretenciozni mladi ekscentrik , koji je svako ljeto jednom godišnje putujući po svijetu sa svojom majkom napisao jednu pjesmu. Willimas je u Sebastiana utkao sve svoje frustracije, traume i patnje zrelog doba.

Izražavajući se kroz mnoštvo simbola kako bi što slobodnije oslikao svoj identitet. Sve pisčeve asocijacije i aluzije nije lako odmah dešifrirati, zato vam na poleđini knjižice donosimo kratki pojmovnik Darka Lukića.

Zadarska se publika puno puta susrela sa ovim velikom dramatičarom; 1955. Staklena Menažetija, redatelj: Đuro Puhovski, 1959. Tetovirana ruža, redatelj: Vlado Vukmirovič, 1961. Četri jednočinke: Čovječe ne budi usamljen, Pozdrav od Berte, Govori mi o kiši i pusti me da te slušam, Neobična romanca, redatelj: Strahija Rodić, 1981. Staklena menažerija, redatelj: Petar Šarčević, 2008. Staklena menažerija, redatelj: Dražen Ferenčina'', navodi Radovčić.