Čitatelje je zanimalo može li se priča usporediti s onom nestale Antonije Bilić

U Mannheimu je održana promocija romana Naranyjin plač autorice i novinarke Marijane Dokoza. Promociju na kojoj su se okupili brojni hrvatski poduzetnici su organizirali Hrvatska Matica Hrvatska Ludwigshafen i Hrvatska kulturna zajednica Mannheim. Knjigu je uz autoricu predstavio urednik portala i predsjednik HKZ Pejo Vukić,. Ulomke iz romana je čitala profesorica Hrvatske dopunske nastave Martina Ilić.

- Kako predstaviti impresivan roman Marijane Dokoze? Možda je najpoštenije prenijeti ono što je kazala urednica u izdavačkoj kući Ljevak koja je izdala knjigu, prof. Nives Tomašević koja kaže kako je Marijana sjajna pripovjedačica, pjesnikinja, autorica romana o ljubavi i mržnji, dobrim i zlim ljudima.

Marijanin je roman obiteljska priča i psihološki triler, fino satkano štivo s predivnim rečenicama i dobro obrađenim likovima, a čita se u dahu - kazao je Pejo Vukić.

Kako je riječ o romanu u kojemu jedna majka očajnički traži razlog za smrt tek rođenog djeteta, okružena je lažima, mržnjom, ljudima koji je žele dovesti na granicu realnosti i ludila, te koja zbog svog majčinskog instinkta počinje sumnjati u istinu koja joj je nametnuta, te o drugoj djevojci koja je fizički zlostavljana i željna osvete, pojedince iz publike je zanimalo može li se ova priča usporediti s pričom sestara Bilić čija je sestra Antonija 7. lipnja prošle godine ušla u kamion na mostu preko rijeke Čikole i kojoj se od tada gubi svaki trag, ali čija obitelj ipak ne odustaje od potrage.

- Ovaj je roman nastao puno prije Antonijinog nestanka, ali u svakom sličnom događaju ima sličnih priča i osjećaja. Primjerice moj je roman fikcija kroz koju se provlači nekoliko stvarnih priča, ali je i fikcija koja je nekome bila realnost ili može postati realnost. Kaže se, kako čovjek ne može izmisliti više od onoga što život može donijeti.

Ako tražite poveznicu ovog romana i priče obitelji Bilić, to je grčevito nastojanje i borba da se otkrije istina ma kakva ona bila. Ostati živjeti u laži, neznanju i sumnji je najveća bol.

Vjerujem da čovjek, bez obzira koliko uvjerljiva bila izgovorena mu laž, duboko u sebi zapravo uvijek osjeća je li ono što mu se govori istina ili laž. Samo je ponekad potrebno duže vremena da taj osjećaj izbije na površinu.

Možemo lagati ili sebi ili drugima, trećeg nema. Vjerujem da će i obitelj Bilić s vremenom doći do istine za kojom tako grčevito traga, ma kakva ona bila. Svim im srcem to želim - rekla je Marijana Dokoza.

Piše: Jasna Lovrinčević