Klobučar je sudjelovao i u prvom skupnom letu nad Jadranom, na dionici Pula-Trst-Pula

Nakon ljetne pauze GKZD je jučer nastavila s prvim jesenskim "Morskim utorkom". Tema je ovoga puta bila i više nego zanimljiva i zapravo je najavila stotu obljetnicu uzleta hidroaviona s mora u Hrvatskoj i Austro-Ugarskoj.

27. rujna 1912. iz pulske ratne luke izveden je prvi uzlet s mora u Hrvatskoj i Austro-Ugarskoj Monarhiji. Uzlet hidroavionom Marinenflugzeug, izgrađenim u Puli, izveo je Viktor Klobučar pl. Rukavina od Bunića ml., rani hrvatski zrakoplovac, utemeljitelj i prvi zapovjednik mornaričkog zrakoplovstva Monarhije.

"Morski utorak" obradio je specifičnu temu koja se do sada nije pojavljivala na ovoj tribini: mornaričko zrakoplovstvo. "I to jedan važan, a javnosti malo poznat povijesni datum koji zaslužuje svoje pojavljivanje u udžbenicima", naglasio je EleršekU povodu tog velikog jubileja, magistar specijalist i pukovnik HRZ i PZO Lenonard Eleršek održao je vrlo zanimljivo predavanje potkrijepljeno fotografijama iz osobnog albuma V. Klobučara iz razdoblja 1900. - 1920.

 Sin topničkog generala rodom iz Gospića...

Viktor Klobučar Rukavina (Graz, 24. srpnja 1878. - Zagreb, 28. lipnja 1965.) austrougarski mornarički časnik, sin je topničkog generala rodom iz Gospića koji mu je podario i ime i plemićki naslov. Bio je letač austrougarskog balonstva. Kao pilot aviona sudjelovao je u Velikoj utrci oko Britanije, bio je pilot letećih čamaca i jedriličarski pobjednik te prvi zapovjednik Austro-ugarskog mornaričkog zrakoplovstva. Ustrojio je mornaričko zrakoplovstvo i mrežu hidrobaza od Istre do Boke kotorske.

Gimnaziju završava u Zagrebu i tu se 1889. godine prvi put susreće sa zrakoplovstvom na balonskom letu aeronauta-akrobata Merighija Pomorsku vojnu akademiju u Rijeci upisuje 1892. Po završetku četverogodišnje Mornaričke akademije 1896. godine, kao osamnaestogodišnjak stupa u mornaricu. Službuje na brojnim austrougarskim brodovima, a 1901. stječe čin zastavnika bojnog broda. Još od 1902. godine, kao mornarički časnik leti u svojstvu izviđača u balonskim postrojbama austro-ugarske vojske, piše portal aerosvijet.com

Diplomu vođe slobodnog balona s rednim brojem 33 Austrijskog aerokluba stječe 3. kolovoza 1911. Iste godine nalazi se u Frankfurtu na Majni na obuci za upravljanje zračnim brodom. Od samih početaka, Viktor Klobučar prati svjetska događanja, kako iz stručnog tiska tako i iz prve ruke, obilaskom svjetskih zrakoplovnih priredbi, izložbi, natjecanja. Pojava motornih zrakoplova težih od zraka naročito ga je zaokupila pa je vrlo rano svladao vještinu upravljanja avionom. Smatra se da je Klobučar pilotiranje učio još 1909. u Francuskoj iako ga nema na popisu certificiranih pilota francuskog aerokluba. Povratkom u Pulu Klobučar preuzima zapovjedništvo nad pokusnom mornaričkom zrakoplovnom postrojbom koja djeluje na Valturi i postaje prvim zapovjednikom Austro-ugarskog mornaričkog zrakoplovstva. Mornarička zrakoplovna postrojba preselila je krajem 1911. u novouređenu Zrakoplovnu postaju za hidroavione na otočiću Sv. Katarina

1910. počela izgradnja prvog mornaričkog zrakoplova

Zapovjednik austro-ugarske ratne mornarice grof Rudolf Montecuccoli 1910. pokrenuo pokusni razvoj mornaričkog zrakoplovstva. U pulskom je Arsenalu počela izgradnja prvog mornaričkog zrakoplova, a projekt je vodio mladi i neiskusni Austrijanac, dipl. ing. Jozef Mickl i njegov osmočlani graditeljski tim. Prvo je trebalo sagraditi klasični zrakoplov koji bi se poslije preradio u hidroplan. U Bečkom Novom Mjestu položio pilotski ispit 12. kolovoza 1911, a 19. rujna iste godine izdana mu je pilotska knjižica austrijskog aerokluba s rednim brojem 26.

Početkom 1912. godine, Klobučar je u Francuskoj kupio vlastiti zrakoplov tipa Curtis-Farman, koji je u prijevozu uništen. Stoga ga je darovao mornaričkom zrakoplovstvu, koje ga prerađuje u leteći čamac. Nakon niza preinaka i dugotrajnih pokusa, Marinenaparat II. nije uspio poletjeti. Projekt izgradnje domaćeg hidroplana tekao je presporo, a projekti I, II, III. i IV. nisu dali očekivane rezultate. Klobučar obilazi francuske tvornice tražeći mornarički zrakoplov pogodan za zahtjeve austro-ugarske mornarice. U studenom naručuje leteći čamac tipa Donnet-Leveque tvrtke Franco-British Aviation, gonjen motorom Gnome od 80 ks, koji dobiva redni broj 8. Mjesec poslije odabire još dvije letjelice iste tvrtke s motorom od 50 ks, koje u zrakoplovstvo ulaze s oznakama 10 i 11. Prethodno ih je ispitivao u letu na rijeci Seni. Poslije nabavlja još jednu jaču inačicu s 80 ks, koja dobiva broj 12.

"Hrvatski povjesničari zaboravljaju ovakve velikane letaštva i aerotehnike, pa Klobučar u Hrvatskoj nema ni spomenika, ni ulice, ni najmanje spomenploče. Ovakvih biserja imamo mnogo, no o njem se ne brinemo. A onaj koji ne poznaje svoju prošlost, ne poznaje svoje mogućnosti i ne razumije što mu se događa u sadašnjosti, i dakako srlja u budućnost", rekao je Eleršek

Za vrijeme njegova zapovijedanja osnivaju se nove mornaričke baze i uzletišta

Nabavljena je i oprema i više zamjenskih motora. U ožujku 1913. nabavio je u tvrtki Voisin hidroplan Sanchez-Bessa, koji je u flotu uveden pod brojem 14. Klobučarov izbor letećih čamaca pokazao se dalekovidnim jer je mornarica uskoro zaključila da su letjelice deplasmanskog trupa pogodnije za jadranske uvjete od hidroaviona. Tako će nebom hrvatskog Jadrana sve do kraja I. svjetskog rata dominirati gotovo isključivo leteći čamci, a Austro-Ugarska će se dičiti jedinstvenom letećom flotilom.

Od dolaska na mjesto zapovjednika mornaričkog zrakoplovstva do početka 1913. godine, osim na opremanju tehnikom, radi i na osposobljavanju letačkog i tehničkog osoblja. Za vrijeme njegova zapovijedanja osnivaju se nove mornaričke baze i uzletišta u Istri, u Štinjanu, Valturi kraj Pule, Poreču te širom Jadrana sve do Kotora i Kumbora u Boki. Osnovana je i mornarička pilotska škola sa sjedištem na otočiću Kozadi u Fažanskom zaljevu. Klobučar sudjeluje u prvom skupnom letu nad Jadranom, na dionici Pula-Trst-Pula.

aerosvijet.com/eZd