Hajka ili nemarno poslovanje? Institucionalni pritisak u nemogućim uvjetima ili revno obavljanje svoga posla? Manjak razložne procedure ili cjepidlačenje? Ili jednostavno - osveta? Na sve te načine može se opisati ono što se posljednjih nekoliko mjeseci događa na relaciji zagrebački Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport - kazalište Mala scena. I nijedan ne bi bio u potpunosti točan, iako za svaki postoji barem neki argument.

 

Direktorica kazališta Mala scena Vitomira Lončar poslala je 5. listopada 'Žalbu na postupak i zahtjev za pokretanjem nadzora nad Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba' na razne službene adrese, ali i svim medijima, pa se taj dopis namijenjen tom Uredu, ali i gradonačelniku Milanu Bandiću, Ministarstvu kulture RH, Pučkom pravobranitelju te Predsjedniku Vlade i Predsjedniku Republike, može smatrati i otvorenim pismom.

U njemu se ona žali na kontinuirano inzistiranje Ureda na provjeri financijskog poslovanja Kazališta koje vodi u posljednjih nekoliko mjeseci. Iako u dosadašnjih petnaest godina rada, koji je Kazalištu Mala scena donio i niz nagrada i priznanja, među njima i Plaketu Grada Zagreba, nije bilo sličnih traženja. Iznenadni interes Ureda za trošenje javnog novca koji Mala scena dobiva putem javnih natječaja za potrebe u kulturi Grada Zagreba, koincidira, tvrdi Vitomira Lončar, s njezinim pisanjem o gradskoj kulturnoj politici, a posebno politici prema gradskim kazalištima. I onom koje Republika Hrvatska i Grad Zagreb dijele, Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Na svojem blogu i u ostalim medijskim istupima, Vitomira Lončar jedna je od najglasnijih koji tvrde da se gradska kulturna vlast ponaša i funkcionira kao hobotnica. Za što je 'hobotnica' sinonim, ne treba posebno objašnjavati.

Na odgovor nije trebalo dugo čekati. Nakon medijske polemike s predsjednikom Odbora za kulturu zagrebačke Skupštine, Zvonkom Makovićem, čiji se sudski rasplet još čeka, krenula je iznenadna i rigorozna kontrola financijskog poslovanja kazališta Mala scena. Vitomira Lončar u svom pismu, vjerojatno ne bez prkosa i ponosa, naglašava da je kazalište Mala scena 'jedini subjekt koji obavlja kazališnu djelatnost u Gradu nad kojim se rade sve vrste inspekcija - usporedo'.

Od svibnja 2012, dakle baš u vrijeme kad se spomenuta polemika rasplamsala, po anonimnoj prijavi kazalištem na Medveščaku bavi se i Državni inspektorat, a od srpnja i Porezna inspekcija. Pritom i Gradski Ured za obrazovanje, kulturu i šport također revidira poslovanje Male scene, pa traži podatke o financijama i trošenju proračunskih sredstava u 2009, 2010. i 2011. godini. U prepisci između Ureda i kazališta knjigovodstvenim je laicima malo toga jasno, ali je svakome tko imalo poznaje domaću kulturu i njezino funkcioniranje zaista zapanjujuća revnost kojom Ured češlja poslovanje kazališta Mala scena. Pogotovo kad su za njega istodobno zainteresirane i druge službe, pa su, kako tvrdi Vitomira Lončar, financijska izvješća koja Ured traži - u Poreznoj inspekciji.

Na otvoreno pismo Vitomire Lončar revno je, istog 5. listopada, odgovorio Ured, dopisom s potpisom savjetnice za informiranje Zrinke Cvitković-Lochert, u kojem stoji tek da su u poslovanju kazališta Mala scena uočene nepravilnosti i da iz zaprimljene dokumentacije još uvijek nije moguće otkriti kako su se i na što trošila sredstva iz gradskog proračuna. Vitomira Lončar, pak, tvrdi da je na traženje Ureda još u srpnju predala i detaljnije izvještaje te da nikad ranije, u svim dosadašnjim godinama postojanja kazališta Mala scena, nije bilo prigovora na njih.

Knjigovodstvenom laiku lako je zaključiti još nešto: ili ne postoje jasne procedure izvještavanja i knjigovođenja u gradskoj kulturi, ili svih ovih godina nitko te izvještaje niti ne gleda. Barem ne ovako detaljno. Možda je kazalište Mala scena zaista kriminalna organizacija koju su dohvatili mlinovi pravde, koji su, zna se, spori ali fino melju.

A možda je ipak riječ o - zastrašivanju. Jer 'hobotnicu' nije lako uhvatiti, a ima i puno krakova. U svakom slučaju, čeka se očitovanje i ostalih na koje je pismo Vitomire Lončar naslovljeno, ili barem nekih od njih, pa se priča zavrti i u suprotnom smjeru - prema žuđenom 'nadzoru nad Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba' iz naslova pisma. U krajnjoj liniji, i taj Ured troši - sredstva iz proračuna.