Kako bi prigodno obilježila 30. obljetnicu svoga djelovanja, Galerija Klovićevi dvori više od dvije godine radila je na pripremi izložbe umjetnika po kojem nosi ime. Rezultat je izložba najznačajnijeg minijaturista 16. stoljeća koji je djelovao na razmeđu dvaju epoha i umjetničkih stilova - renesanse i manirizma.

Galerija Klovićevi dvori, prvi put hrvatskoj, ali i svjetskoj javnosti na jednom mjestu predstavlja sitnoslikarski opus Jurja Julija Klovića.

Izložba je otvorena do 20. siječnja 2013, a za posudbu Klovićevih djela iz europskih i svjetskih muzeja, galerija, zbirki i knjižnica - među ostalima iz Louvrea, British Museuma, British Library, Kraljevske zbirke Elizabete II, firentinske Galerije Uffizi, venecijanske biblioteke Marciane - morali su se osigurati posebni uvjeti izlaganja i čuvanja jer je riječ o vrlo osjetljivoj građi iz 16. stoljeća koja zahtijeva točno propisane mikroklimatske uvjete.

O liku i djelu Jurja Julija Klovića poznate su mnoge činjenice, ali je još uvijek nejasno kako se razvijao do svoje 18. godine te gdje je i kod koga stekao prve umjetničke vještine i tehnička znanja. Zna se da je rođen u Grižanama u Hrvatskom primorju te da je kao osamnaestogodišnji mladić 1516. otišao u Veneciju koja je u tom času europska prijestolnica tiskarstva. Nije sasvim jasno zahvaljujući kojim preporukama je Klović stupio u službu biskupa, a potom kardinala, Grimanija koji će mu biti prvi značajni mecena i za kojeg je u početku prerisavao antičke kovanice i medalje iz njegove bogate zbirke - u mnogim Klovićevim kasnijim minijaturama uočljivi su motivi preuzeti s antičke numizmatike, gliptike i plastike.

Nakon toga, kratak je period radio za kardinala Campeggia s kojim boravi kod ugarsko-hrvatskog kralja Ljudevita II u Budimu, a nakon bitke na Mohačkom polju 1526. vraća se u Rim te se zaređuje i ulazi u samostan Regularnih kanonika u Candiani kraj Padove. Pretpostavlja se da je 1539. godine Klović ušao u službu svog trećeg kardinala, Alessandra Farnesea, kojem će kao umjetnik služiti do kraja života. Kardinal Farnese je majstorova djela slao kao reprezentativne darove na dvorove europskih vladara, posebice Habsburgovaca, pa je tako Klovićeva umjetnost postala sastavnim dijelom elitne kulture dvorskog manirizma sredinom 16. stoljeća, a sitnoslikar Klović jednim od najpoznatijih umjetnika svoga doba u dvorskim krugovima.

Unatoč primamljivim ponudama dvojice moćnih vladara, Cosima de' Medicija i španjolskog kralja Filipa II, Klović je ostao vjeran kardinalu Farneseu za kojeg je u periodu od 1538. do 1546. naslikao svoje remek-djelo 'Officium virginis', poznatiji kao 'Časoslov Farnese'. Dvadeset i osam minijatura te zadivljujuće knjige ubraja se među formatom najmanje ali značenjski najistaknutije primjere virtuoznog manirizma u slikarstvu sredine 16. stoljeća. Mnogi podaci o Klovićevom životu i stvaralaštvu poznati su zahvaljujući, suvremeniku i piscu biografija renesansnih umjetnika, Giorgiu Vasariju koji je napisao i prve biografije Rafaela, Leonarda i Michelangela.

Prema Vasariju prvi poznati učitelj koji je Kloviću dao poduke u Italiji spominje se slikar Giulio Romano, Rafaelov učenik, a pretpostavlja se da je Klović, ulaskom u samostan 1528. godine, zbog njega uzeo ime Giulio, koje će postati i njegovo glavno ime. Zahvaljujući kardinalu Alessandru Farneseu, Klović je u Rimu dolazio u dodir s vodećim umjetnicima, znanstvenicima i humanistima toga doba, premda nema izravnih dokumenata koji bi upućivali na njegove stvarne kontakte s najznačajnijim umjetnikom toga vremena i njegovim velikim uzorom, Michelangelom Buonarrotijem.

Poznato je da je izrađivao tehnički savršene kopije Michelangelovih djela koje je čuvao u svojoj zbirci, a zbog njegove vještine k njemu su dolazili i mnogi umjetnici sa sjevera Europe kako bi mu izrazili poštovanje, među kojima su osobito važni Pieter Brueghel St. i Bartolomeus Spranger. Sâm Klović kardinalu Farneseu preporučio je mladoga slikara El Greca koji mu se istinski divio te je izradio dva Klovićeva portreta; znameniti portret Klovića s Časoslovom Farnese u ruci (Museo Capodimonte, Napulj) te portret na slici 'Istjerivanje trgovaca iz hrama' (Institute of Arts, Minneapolis) na kojoj je Klović naslikan u društvu Rafaela, Tiziana i Michelangela. Tom El Grecovom gestom Klović je uzdignut na sam Olimp renesansnog i manirističkog slikarstva, odnosno, među besmrtne majstore.

Zanimljivo je da Juraj Klović svoje najljepše i najslavnije oslikane knjige radi u vrijeme kada je tiskana knjiga u Europi sveprisutna i kada dolazi do vrhunca svoje popularnosti, a grafički listovi u masovnom su optjecaju. Tehnološke mogućnosti Klovićevog vremena pružali su otiskivanja ne samo tekstualnog, već i slikovnog dijela poput ukrasnih inicijala, margina, vinjeta i minijatura, a rukopisna oslikana knjiga već tada balansira na granici čudne raskoši i nerazumljive potrebe. Tako da Klovićeva umjetnost neupitno pripada luksuzu, bogatstvu i raskoši i strogo je odvojena od egzistencijalne nužnosti tadašnjeg svakodnevnog života.