Hrvatsko narodno kazalište Zadar najavljuje premijeru predstave "Bez trećega", u četvrtak, 29. studenoga u 20 sati, u produkciji Glumačke radionice HNK Zadar.

Redatelj predstave je Vinko Radovčić, a u predstavi igraju Žana Bumber i Vinko Radovčić.

Milan Begović (1876. - 1948. )

Jedan od najznačajnijih i najpopularnijih hrvatskih pisaca prve polovice 20. stoljeća te jedan od stvaralaca hrvatske moderne. Rodio se u Vrlici. Gimnaziju je pohađao u Splitu, na Sveučilištu u Zagrebu upisao je prirodne znanosti, a romanistiku i slavistiku studirao u Beču, gdje je 1903. diplomirao. Neko vrijeme bio je profesor u Splitu i Zadru te je 1908. otišao u Hamburg gdje dvije godine kasnije postaje dramaturg. Od 1912. do 1915. godine dramaturg je i redatelj u Beču te se 1920. vraća u domovinu.

Godine 1928., nakon afere s dramatizacijom Šenoina Hrvatskog Diogenesa (op. Begovićeve aluzije glede aktualnih političkih događaja bile su očite), premješten je u gimnaziju, a godine 1932. je umirovljen. Otada je živio kao slobodan književnik, najprije na svom dobru u Bisag-gradu, a kasnije u Zagrebu gdje je 1948. umro. Bio je nedostižan majstor scene, jedini dostojan Krleži, dramatičaru, kako po broju napisanih drama, tako i po njihovoj vrijednosti.

Izvođen je na mnogim europskim pozornicama; njemačkim, austrijskim, francuskim, talijanskim, mađarskim, češkim pa i američkim (New York, Rio de Janeiro). Upravo je duhovit i okretan libreto Milana Begovića doprinjeo svjetskoj slavi najpopularnije hrvatske opere Jakova Gotovca,  Ero s onoga svijeta

Drama Bez trećega napisana je 1931. godine, a praizvedena iste godine u zagrebačkom HNK .

Ovjenčana je prestižnom Demetrovom nagradom 1932. godine, a izvođena je i u Brnu, Beogradu, Mariboru, Sarajevu, Splitu, Parizu, Pragu i Budimpešti. Nastala je dramatizacijom posljednjeg poglavlja romana Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca u kojoj pisac psihologizira odnose između središnja dva lika u drami, Gige i Marka Barića. Drama se nastavlja na tradiciju ibsenovske književnosti koju je već ranije u hrvatsku književnost uveo Miroslav Krleža s dramskim ciklusom o obitelji Glembaj. Snažno afirmirajući osvještenu žensku individualnu svijest koja se emancipirano suprostavlja tradicionalnoj patrijahalnoj opoziciji muško-ženskih odnosa dodatno potenciranih muškarčevom ljubomorom, Begović vješto zaobilazi zamku plošnog feminizma, ponajviše znalačkim psihoanalitičkim prodiranjem u dubinu Gigine ličnosti.

Ljubomora je kao i ljubav. Za ljubomoru ne treba onaj treći. Dvoje je dosta., ključne su misli ove Begovićeve studije o ljubavi i ljubomori, pripadanju i razdvajanju, bliskosti i odbijanja, određene emotivnim krajnostima i izražene velikim i naglim dramskim amplitudama.

Za mene je život neprestano sukobljavanje i izmjena svijetlih i mračnih elemenata. A životna igra svjetla i sjene nigdje se ne vidi tako jasno i izrazito kao u odnosu muškarca i žene, jednom je prilikom izjavio sam autor.

Povjerovao sam autoru na riječ. Snažno vođen tom idejom, pokušao sam na scenu  postaviti svoje osobno viđenje i kreaciju ovog velikog dramskog djela, kaže Vinko Radovčić.