Bilo je lijepo vidjeti toliko mladih na premijeri predstave "Bez trećega" u HNK Zadar, kako na sceni, tako i u publici. Čestitke mladima koji su na scenu postavili veliko djelo Milana Begovića

Nakon velikog američkog dramatičara, Tenesee Williamsa, mladi glumac i redatelj Vinko Radovčić na daske koje život znače postavio je dramu ''Bez trećega'' Milana Begovića, koja je sinoć premijerno igrana u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar.

Predstava je nastala u sklopu Glumačke radionice HNK Zadar i pod mentorstvom Jasne Ančić, zadarske glumice i redateljice.

Za ovu predstavu u HNK Zadar otvoreno je propadalište, a glavni glumci, Vinko Radovčić i Žana Bumber, oživjeli su kompleksan vrtlog naizgled jednostavnog odnosa jednog muškarca i jedne žene.

Prošlo je gotovo cijelo desetljeće od kada je Marko (Vinko Radovčić) otišao u rat. Njegov povratak kući, Gigi (Žana Bumber), označava potrebu za nastavkom ljubavi, no, vrijeme je učinilo svoje, nagrizlo je temelje na kojem su Marko i Giga gradili svoju ljubav, uništilo je čistoću, nevinost, a sumnja, slutnja, nesigurnost, unijeli su nemir u obje duše.

''Za mene je život neprestano sukobljavanje i izmjena svijetlih i mračnih elemenata. A životna igra svjetla i sjene nigdje se ne vidi tako jasno i izrazito kao u odnosu muškarca i žene'', jednom je prilikom izjavio sam Begović.

Može li dvoje biti, može li dvoje živjeti u miru, bez pojave trećega?

Tko je Treći? Radi li se o osobi, ili je ''treće'' sjena koja se nadvila nad Nju i Njega, hladna, čvrsta i nedodirljiva, neuklonjiva?

Radovčić se režijski poigrao simbolikom, pa se tako izmjenom svjetla i sjene prati trokut, tri točke, tri uporišta, tri ugla jednog odnosa koji iz romanse prelazi u destrukciju.

Ivana Begović koja je adaptirala tekst svojeg pradjeda uspješno je zahvatila naglašene slojeve priče, a veliku ulogu u predstavi ima glazba Branimira Čakića.

Radovčić se odlučio za scenski minimalizam, crno-bijelu kombinaciju s tek nešto crvene (kao kada je radio Krležinu dramu ''Adam i Evia'), ogolivši tako individualnost kako Marka, tako i Gige.

Drama Bez trećega napisana je 1931. godine, a praizvedena iste godine u zagrebačkom HNK. Ovjenčana je prestižnom Demetrovom nagradom 1932. godine, a izvođena je i u Brnu, Beogradu, Mariboru, Sarajevu, Splitu, Parizu, Pragu i Budimpešti.

Nastala je dramatizacijom posljednjeg poglavlja romana Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca u kojoj pisac psihologizira odnose između središnja dva lika u drami, Gige i Marka Barića.

Drama se nastavlja na tradiciju ibsenovske književnosti koju je već ranije u hrvatsku književnost uveo Miroslav Krleža s dramskim ciklusom o obitelji Glembaj. Snažno afirmirajući osvještenu žensku individualnu svijest koja se emancipirano suprostavlja tradicionalnoj patrijahalnoj opoziciji muško-ženskih odnosa dodatno potenciranih muškarčevom ljubomorom, Begović vješto zaobilazi zamku plošnog feminizma, ponajviše znalačkim psihoanalitičkim prodiranjem u dubinu Gigine ličnosti.

I što još reći na kraju, već pohvaliti mlade snage koje se istinski predaju onome što vole i koje su pomladile i scenu i publiku. Na njima zadarsko kazalište o(p)staje!

FOTOGALERIJA Nenada Marčeva

FOTOGALERIJA Saše Čuke