Ako se publika za vrijeme predstave upola dobro zabavi koliko i ja, sretan sam, kaže Ćubi

Nakon niza uspješnih i rasprodanih predstava diljem Lijepe naše, urnebesna komedija Damira Mihanovića Ćubija „Tko radi štrajka od gladi" ponovno je gostovala zadarskom HNK.

Damir Mihanović Ćubi popularni je splitski glazbenik, glumac, zabavljač, umitnik, komičar i kroničar, široj javnosti poznat po nezaboravnim ulogama u epizodama "Jel me netko tražio" i raznim reklamama. U glazbenoj karijeri ističe se popularna pjesma "Pumpaj", izdana na njegovom albumu "Rješenje za dobro raspoloženje" iz 1998. godine.

Ova je, kako je sam Ćubi istinski ne voli zvati, urnebesna monokomedija obilježila i kraj programa HNK Zadar u 2012. godini. Kazalište je, očekivano, bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta, jer Ćubijeva majstorska interpretacija i spontana inspiracija nešto je što se svakako ne smije propustiti.

Ovu predstavu u cijelosti potpisuje Damir Mihanović Ćubi koji, u ulozi simpatičnog Nevena - radnika povratnika iz Njemačke koji iz pozicije malog, do Boga iskrenog čovjeka kritizira našu svakodnevicu, više od sat vremena publiku uspijeva držati na rubu suza. Naravno - suza radosnica!

Dotakao se Neven svih aktualnih problema u Lijepoj našoj - od gospodarstva (koje ne postoji), politike i njezinih premijera i ministara, neizostavnih muško-ženskih odnosa, estrade, velikog stupnja nezaposlenosti, gladi hrvatskog radnika... uvijek s na kraju s cinično-humornim naglaskom na - Ma 'ko to more platit'?

Koliko vam je kao komičaru teško (ili lako) progovarati o krizi, recesiji i trenutnom stanju u vlastitoj državi?

"Kao prvo, ja sebe ne vidim kao množinu, a vama bi preporučio da odete kod okuliste ako me vidite u množini jer ja sam sâm ovdje. Nije mi teško. Teško bi mi bilo recimo voziti air bus ili kopati u rudniku. Ovo mi nije teško jer to radim. Nažalost u Hrvatskoj svi pričaju kako im je teško. Ja sam tako krivo nasađeno rođen, ili po nekome možda dobro, pa se nikada ne žalim."

Koliko osobno doživljavaš krizu u osobnom, svakidašnjem životu?

"Moj pradjed je govorio djedu da će bit bolje što znači da niti onda nije bilo dobro. Onda moj djed govori ocu, pa otac meni,... pa ja sada vama govorim. Prema tome, ja praktički nikada nisam ni doživio to blagostanje. Nikada nisam bo pretjerano zanimljiv što mi je i drago, najviše bi volio da me nitko ne zna, a da imaš naravno. Ali kada ti je dovoljno toliko koliko ti je dovoljno onda u Hrvatskoj kažu: Vidi ga, nije ambiciozan!"

"Dakle, nemam jahtu, meni je uvijek isto. O.K. mi je, ne plačem i nije mi uvijek netko drugi kriv nego kada se hoću izjadat' ili plakat, onda stanem, kao u predstavi, pred ogledalo u taj lik kojeg vidim u ogledalu i povratim ga. Čak se događa u posljednje vrijeme da niti ja ne povratim taj lik, nego ogledalo mene povrati (kaže kroz smijeh). Ispričavam se onima kojima sam možda previše realan i prebrutalno iskren. Ali takav sam, što na umu to na drumu", kaže Ćubi.

Kako je publika prihvatila tovju predstavu i šalu na svoj račun? 

"A čujte, uvijek ima onih koji umiru od smijeha, i onih koji se možda jednom nasmiju u predstavi, ako i toliko. I zato ne volim da se ova predstava naziva urnebesnom - jer nije svakome. 100 ljudi, 100 čudi zar ne? Ali, publika kojoj se svidi predstava i koja na kraju iz kazališta izađe zadovoljna šalje mi poruku da smo se napokon naučili smijati na vlastiti račun što i jest bit od samog početka. I zato, ako se publika za vrijeme predstave upola dobro zabavi koliko i ja, sretan sam, kaže Ćubi.

Za kraj je zaželio svima sretne blagdane i nadolazeću Novu 2013. godinu, s naglaskom na gledateljice, po mogućnosti slabijeg vida, jer jedino tada, kaže Ćubi, ima šanse kod žena koje ne vide dobro.