Koliko je važno da u emisiji kakva je 'Nedjeljom u 2' Aleksandra Stankovića gostuju i ljudi koji se ne bave nužno politikom profesionalno, nego je misle i vide iz drugog rakursa, pokazao je Oliver Frljić, kazališni redatelj kojeg prati aura kontroverznog samo zato što i svoje predstave i svoje stavove artikulira 'bez dlake na jeziku'

Stanković je Frljića pitao o aktualijama, poput njegove odluke da otkaže suradnju Dramskom kazalištu Gavella nakon što je ono pristalo povući plakat za predstavu 'Fine mrtve djevojke'.

'Napravio sam ono što sam mislio da trebam napraviti. Bila bi to priča o jednoj o najvećih trauma hrvatskog društva, kojoj su u kazalištu prije izvedbe cenzurirali plakat. To ne bi bilo u skladu s onim što sam do tada radio', tvrdi Frljić. Njegova je odluka, kako ju je i definirao u otvorenom pismu upućenom upravi kazališta Gavella, motivirana činjenicom da ne vjeruje da bi predstava o slučaju Zec, ubojstvu srpske obitelji u Zagrebu početkom devedesetih, bila iskreno prihvaćena i na odgovarajući način praćena u kazalištu koje pristaje na političku cenzuru.

Zato projekt 'Aleksandra Zec' neće raditi u Gavelli, ali bi mogao u Rijeci, gdje ga je pozvao gradonačelnik Vojko Obersnel. Hoće li se to i dogoditi, Frljić još ne zna, budući da ne pristaje na politički motiviran poziv i zato tvrdi da se još uvijek traže modeli kako bi ta predstava mogla nastati u Rijeci. Od projekta nipošto ne odustaje i tvrdi da će ga jednom ipak napraviti, pa makar ga financirao vlastitim sredstvima.

Frljić smatra da je autorski tim predstave 'Fine mrtve djevojke' trebao snažnije i odlučnije reagirati, ali to ostavlja 'osobnoj procjeni'. Smatra da je 'afera plakat' otvorila bitna pitanja, čak i nakon zabrane plakata od zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, jer vjernici u Hrvatskoj i dalje šalju djecu u crkvu, iako znaju za sve pedofilske skandale, ali ih više od sudbine vlastite djece zabrinjava jedan plakat. Svojem djetetu dopustio je da ide na vjeronauk u sklopu školskog programa samo zato što je ono to samo željelo, a on kao roditelj nije želio donijeti oluku o tome jer ne želi da mu dijete bude izolirano. Ipak, kaže, svoje mišljenje o vjeronauku ima.

Jedno od najzanimljivijih Stankovićevih pitanja bilo je i ono 'gdje počinje konformizam, a završava hrabrost?' Frljić i na to s lakoćom odgovara: 'Ne smatram se hrabrim, ali treba reći što se događa oko nas!' Svojim predstavama to i pokušava jer je, na primjer, u Subotici uvjerio glumce da poimence spomenu više od petstotinjak žrtava genocida u Srebrenici. Danas, pak, u Prešernovom gledališču u Kranju radi predstavu o 'izbrisanima', više od 25 tisuća ljudi koje je Slovenija početkom devedesetih izbrisala s popisa stanovnika i tako im do danas ograničila, točnije ukinula, osnovna ljudska prava.

Jedna od najuspješnijih predstava Olivera Frljića jest 'Mrzim istinu', ostvarena u Teatru &TD, u kojoj progovara o vlastitoj obiteljskoj povijesti, točnije o odnosima koji su vladali u njegovoj obitelji prije rata i u samim počecima sukoba u Bosni i Hercegovini. Na pitanje je li ekshibicionist, Frljić odgovara da je i ta predstava, kao i sve ostalo što radi, 'prvenstveno dijalog sa samim sobom'. 'Predstava se i zove tako kako se zove jer svatko ima svoju istinu o stvarima koje su se dogodile.' Na Stankovićevo pitanje nedostaje li mu kućnog odgoja, Frljić je jednostavno odgovorio da ne zna kakva je to kategorija.

S obzirom na to da je u aktualnim događanjima oko Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i sam bio involviran činjenicom da se u programu Velimira Viskovića našao kao kandidat za mjesto ravnatelja Drame, emisija nije mogla izbjeći ni pitanja o središnjoj nacionalnoj kazališnoj kući. 'HNK treba promjenu, jer to kazalište bi trebalo proizvoditi društvenu odgovornost', napominje Oliver Frljić ocjenjujući da HNK danas proizvodi nerelevantne predstave, funkcionira po zastarjelom modelu i troši enormna sredstva. Ipak, smatra da ne treba mijenjati Zakon o kazalištima kako bi se smijenilo aktualnu upravu tog kazališta, jer i ona je postavljena političkom protekcijom. O repertoaru HNK, pak, misli da ne bi trebao biti samo željezni. O tome je li i dalje Viskovićev kandidat, kao i o mogućnosti da ipak ostane u planu za promjenu HNK, Frljić se nije izjasnio.

Kako je sve više kazališnih redatelja koji se odlučuju raditi filmove, Stanković je Frljića mogao pitati i o tome. Iako se sada ne vidi u tom mediju, Frljić ipak nije kategorički odbio mogućost da se u budućnosti okrene i filmu.