Stravično, bizarno i nelagodno, ''kafkijansko'', ogledaju se u scenskim momentima "Preobrazbe", koju su sinoć u zadarskom kazalištu uprizorili glumci splitskog ansambla

Kako najbolje predstaviti grotesknu "Preobrazbu" u izvedbi splitskog HNK koja je sinoć napokon gostovala i u Zadru? Franz Kafka je znao govoriti kako knjiga mora biti sjekira za smrznuto more u nama, a tome teži i predstava HNK Split, koja na trenutke izaziva žmarce.

Kada se svakodnevno, dosadno i poznato susretnu s fantastičnim, uvrnutim i nadasve uznemirujućim, to je književni svijet Franza Kafke, po čijem je antologijskom djelu ''Preobrazba'' Ivan Plazibat dramatizirao i majstorski režirao kazališnu predstavu.

Priču znamo: ''Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca''.

Posebno ističem mladog Nikšu Arčanina, koji je tako dobro utjelovio preobrazbu sirotog Gregora Samse, pokazavši nam moć pokreta, nezaobilaznog elementa na sceni koji je ovom prilikom ''preobražen'' van ustaljenih granica. Njegovo tijelo postaje instrument preobrazbe, što je najupečatljivije u onom trenutku kada Gregor, trgovački putnik, na sebe navlači jedan, dva, tri, bezbroj sakoa koje nije uspio prodati, tajnik šefa negoduje i prigovara, a Gregor doživljava slom i postaje kukac.

Šteta što tek na završetku predstave zaista progovara, u svojevrsnom ''happy endu'' nakon što se njegova obitelj, šef i kolega potpuno nahrane, guleći s njega kožu.

Plazibat je u svojoj dramatizaciji posegnuo za svojevrsnim uvodom u kojem upoznajemo Gregorov život i gledamo kako se na njemu iživljavaju šef i tajnik (Nenad Srdelić i Vicko Bilandžić). Oni su toliko stereotipno prikazani da prelaze u komične likove, pravi, punokrvni birokrati i ambiciozne ulizice.

Obitelj Samsa također je karikirana do boli, posebno gospođa Samsa sa svojim hiperventiliranjem i piskutavim glasićem. Gregora kod kuće čekaju majka, otac i sestra, kojima on donosi svoju plaću, ali za njih on je praktički nevidljiv.

''Radi Gregore, zaradi za svoj grob'', govori Gregorov otac koji ne podnosi tišinu, pa je njegova supruga i kćer moraju lomiti, zveckajući posuđem, održavajući sliku jedne sretne obitelji za objedom. Greta Samsa jedina pokazuje naznake empatije, čisteći bratovu sobu, hraneći ga i sanjajući o karijeri glazbenice. Zanimljivo je kako je roditelji zovu ''Greta, sine''.

Stravično, bizarno i nelagodno, ''kafkijansko'', ogledaju se i u drugim scenskim momentima. Sve pohvale i kostimografkinji Petri Dančević i scenografiji Ozrena Bakotića, koje bi, da kojim slučajem pogleda predstavu, angažirao i Tim Burton.

U čovjekovoj borbi protiv svijeta, kladi se na svijet, riječi su Franza Kafke koje bi vrlo jednostavno mogli uklopiti u ovu predstavu u kojoj se na sceni potpuno raspada Čovjek, sveden na Kukca, gadno stvorenje koje Svijet može i hoće - a što drugo nego - zgaziti.

Do danas ne prestaju polemike stručnjaka i kritičara, analize koje propituju alegorijsko značenje Kafkinog djela, radi li se o kritici društva, studiji otuđenosti, sudbini drugačijih, izobličenju individualnosti? Svatko od nas stručnjak je za sebe.